Jesus, You Will Never Leave Me ♥

Even when I feel alone

Jesus, this I know

You will never leave me

You will always be the one

Who calms the raging sea

You will never leave me

You will always be the one

Who's holding onto me

I evo još jedne objave povezane s vjerom. Ponekad mi je krivo što ne govorim otvoreno o svojoj vjeri, ali promatrajući ljude oko sebe, shvatila sam da jako malo njih to čini. Valjda je to tako zbog tog nekog straha, besmislenog straha, usudim se reći. Samo, nije baš lako imati čvrsti stav o svemu tome kada je društvo toliko slijepo na takve stvari. Primjerice, zar biste vi govorili otvoreno o svojoj vjeri ako znate da ćete zbog svake izrečene riječi, svakog izrečenog slova biti osuđivani, ismijavani itd.? Možda sad čitajući ovo kažete „Da.“, ali vjerujte mi nije tako jednostavno jednom kad se nađete u toj poziciji. 

Ponekad kroz razmišljanje u tišini svoje sobe pitam se: Kako se apostoli nisu bojali? Ali ne samo apostoli... Svi oni ljudi koji daju svoje živote za Boga. Oni su umrli za svoju vjeru, a ja ponekad ne mogu otvoreno reći u što vjerujem jer se bojim što će netko misliti, što će netko reći. Oh, ali onda shvatim... Svi su oni znali da daju svoje živote za istinu, ali još bitnije: znali su da je Isus uz njih, da ih nikad ne napušta. Ako su oni umrli za svoju vjeru mučeničkom smrću, onda su to mogli samo zato što je Isus bio uz njih.

Ja vjerojatno neću umrijeti mučeničkom smrću zbog svoje vjere, ali to ne znači da ja ili bilo tko sa sličnim stajalištem poput moga neće prolaziti kroz ogromne poteškoće zbog onoga u što vjeruje. Tu sliku mučeničke smrti uzela sam samo kao vjerojatno najčvršći dokaz da nema nikakvog straha (pa čak ni straha od smrti) koji može pokolebati bilo koga ukoliko ta osoba čvrsto vjeruje: „Isus je uz mene.“

Nisam ni navedenu pjesmu izabrala bez razloga. Pronašla sam ju sasvim slučajno, ali stihovi su me odmah dirnuli i vrlo sam brzo zapamtila sve riječi. Jednostavno, te riječi „Even when I feel alone, you will never leave me“ potakle su me na razmišljanje, a to razmišljanje na kraju je dovelo do pisanja ovoga što trenutno pišem. Iako se moja vjera često drži na tankoj niti, iako ponekad pokleknem pred svim izazovima, svejedno se i dalje držim tog Isusovog obećanja.

Znam da i među vama koji ovo čitate postoje oni koji se osjećaju kao i ja. Želite vjerovati u to da je Isus taj koji je uvijek tu, i u dobrim i u lošim trenucima, ali onda naiđete na bilo kakve poteškoće i vrlo brzo vaša vjera na neki način potone i ponovno se nađete na početku. Ali ja vam želim reći da iz prve ruke znam da Bog uvijek pruža drugu šansu. I vjerujte mi, On je naoružan stvarno velikom količinom strpljenja. Ovo sve sad pišem zato što ne želim da bilo tko od vas učini istu pogrešku koju sam ja učinila. Nemojte se bojati prići bliže Isusu. Ako shvatite nakon više pokušaja da to ne možete učiniti sami, nemojte odustati nego iskreno recite nekome o čemu se radi. I molim vas, nemojte se bojati reakcije jer iznenadit će vas koliko neki ljudi imaju razumijevanja.

Ako osjetite da je vaša vjera u nekoj opasnosti, ali da vam Isus pruža ruku da se ustanete i krenete s njim, nemojte oklijevati nego prihvatite i krenite. Ne, neće biti jednostavno, znam iz osobnog iskustva, ali neće biti nemoguće jer morate zapamtiti: Isus vas nikad neće napustiti!

*OBAVIJEST*

Željela bih iskoristiti ovu priliku da kažem koji su moji sljedeći planovi. Imam nekoliko ciljeva, ali krenimo polako, jedan po jedan. Dakle, vjerojatno već od sljedećeg tjedna, ili eventualno onoga poslije (od 8. veljače), krećem s novim projektom. Projekt je vezan uz knjigu "Svrhovit život" (autor: Rick Warren). Taj će projekt trajati 40 dana koliko i ta knjiga ima poglavlja. Ne želim sada otkrivati neke velike pojedinosti pa ćete se za sve detalje morati još malo strpjeti. Nadam se da ću i u međuvremenu uspjeti napisati još neku objavu ovdje na blog, ali ništa ne mogu obećati budući da imam jako puno posla oko škole, rada na knjizi i još gomile drugih sporednih stvari.