Biti dio nečega tako predivnog, tako opčinjavajućeg, tako očaravajućeg, tako... Neopisiv je to osjećaj. Vidjeti osmijehe na licima mnogih ondje gdje se inače rijetko kada viđa osmijeh - u bolnici - nešto je čarobno. A samo taj dječji osmijeh može uljepšati dan mnogima oko njih.
Upravo se to danas meni dogodilo.
Sudjelovala sam u priredbi i izvođenju "Cirkus Pacijentus-a" u bolnici i mogu iskreno reći da mi je to jedno od najljepših iskustava. Jednostavno vidjeti tu sreću, zadovoljstvo, uzbuđenje pa čak i tremu i paniku prije samog nastupa nevjerojatno mi je uljepšalo čitav dan i izbrisalo sve eventualne loše uspomene koje sam si do tada uporno vrtjela po mislima.
Nije nikome od nas bilo do poklon paketića niti do diploma. Svima nam je pažnju okupiralo druženje koje smo tijekom ovih nekoliko dana imali prilike doživjeti i proživjeti. :) Neopisivo mi je drago što sam imala priliku sudjelovati u tako nečemu i upoznati tako predivne ljude kojima je stalo do toga da svakome od nas stave osmijeh na lice čak i kada se nalazimo u naizgled užasno mučnim i bezizlaznim situacijama.
Naučiti žonglirati bila je jedna od mojih dječjih želja, a sada sam imala priliku u nekoliko dana samo naučiti tu vještinu (istina, ne tako dobro, ali u redu je za početak).
Ostalo je još reći jedino hvala Mariju, Anamariji i Nenadu koji su ovih dana provodili vrijeme s nama djecom i učili nas vještinama te obećati da nikada nećemo zaboraviti sve te predivne trenutke koje smo s njima proveli.
♥♥
No comments:
Post a Comment