Pisanje ♥ - Bijeg od problema

Nedavno sam prvi put u svom životu bila odbijena kad se radi o mojim pričama i mom pisanju. Moje su priče trebale biti objavljene, ali nažalost to ću morati još neko vrijeme pričekati. Postoji mogućnost da zbog svega onoga što sam spominjala u svojim pričama postanem predmet ismijavanja. Ali, dobila sam mogućnost da još jednom razmislim pa da sama odlučim želim li ja riskirati i objaviti te priče ili ne. Pa eto, na današnji dan, 20. lipnja, moj rođendan, donosim odluku da ću bez obzira na sve objaviti priče koje sam napisala. 
Kao prvo, želim da svima bude jasno da sam ja samo čovjek kao i ostalih 6 milijardi ljudi na ovoj malenoj točki u svemiru koju zovemo Zemlja. Ja imam svoje uspone i padove, loša i dobra iskustva i sjećanja. Ali isto tako, imam i svoje mišljenje o svemu i svoj pogled na svijet. Upravo me te dvije stvari čine drugačijom od ostalih ljudi i baš sam zbog svega toga posebna i zaslužujem biti prihvaćena baš kao i gore spomenutih 6 milijardi ljudi. Dobro, priznajem, zbog svega što mi se događalo razvila sam podosta drugačiji pogled na svijet, ali iskreno, kada bih se mogla vratiti u prošlost i kada bih imala priliku učiniti mnogo toga ljepšim, boljim, ugodnijim, vjerujte mi ne bih apsolutno ništa promijenila. Zašto? Zato što mi je sve to što mi se dogodilo promijenilo život; sve to što se događalo pomoglo mi je da otkrijem da nisam sama, pomoglo mi je da počnem vjerovati u Boga puno više nego prije... Da nije bilo te sve patnje, vjerojatno bi prošlo još mnogo godina dok bih ja spoznala svoju ljubav prema pisanju koje me oslobađa. Da mi se nije svašta događalo u prošlosti, ne bih bila ovakva kakva sam danas. I upravo zbog toga ništa nikada ne bih mijenjala, jer su sva ta iskustva stvorila mene baš ovakvom kakva jesam. I zadovoljna sam time. 
Kao drugo, želim da isto tako svi shvate da ovo pisanje iz mene oslobađa sve one riječi koje ja toliko dugo zadržavam u sebi. Ja sam shvatila da uz sebe uvijek imam osobe kojima je zaista stalo do mene i koje će mi pomoći da u najmračnijim trenucima i najtamnijim tunelima uvijek pronađem svjetlo, a također se uvijek pobrinu da dok tražim to svjetlo, uvijek znam da su oni uz mene i da me prate. Ja sada znam da uz sebe imam osobe koje me neće napustiti bez obzira na sve moje pogreške, ali želim da isto tako i drugi ljudi shvate istu stvar. To je jedan od razloga zašto ja pišem takve priče kakve pišem. Želim da i drugi budu ohrabreni, da shvate da uvijek postoji svjetlo na kraju tunela, uvijek postoji nova prilika, novo sutra... 
Zato kažem: nema smisla da odustajem od svog sna (objavljivanja priča i knjiga koje napišem) samo zato što se bojim da ću postati meta drugih koji ne razumiju razloge zbog kojih pišem takve priče. Nema smisla skrivati te iste priče i pustiti da negdje u ladici skupljaju prašinu, kada one mogu ohrabriti mnoge. 
A za sve one koji će se možda odvažiti i pokušati me maltretirati zbog mojih priča, evo vam kratka poruka: Nije me briga što ćete reći. Prije sam se previše obazirala na slične riječi takvih poput vas, a onda sam shvatila da to nema smisla. Pa eto, čak imate moje dopuštenje - pokušajte ako ste spremni na poraz jer nećete ništa postići time. A ako shvatite što vam time želim reći, možda ipak učinite dobar potez i ne kažete ništa previše ružno.

P.S. Naravno da ovime ne želim reći da ne cijenim tuđe mišljenje. Baš naprotiv, svaka kritika, bila ona dobra ili loša, meni puno znači. Na taj način znam što moram popraviti, dodati u svoje priče/knjige. Ali, ono puno gore od kritika - maltretiranje, prozivanje itd. ne želim u svom životu.