Stanite dok možete!

STANITE DOK MOŽETE!

(Poruka svima koji maltretiraju druge)

Nekada davno, živjeli ste skriveni u tami. Niste se pojavljivali na danjem svjetlu i dugo vremena nitko nije znao za vas. Već ste tada imali prazna prsa kao da su vaša srca bila ukradeno blago, kao da je netko prvim pripadnicima vaše vrste maknuo dio tijela koji je omogućavao da osjećate. I dok je svijet oko vas napredovao, vi ste ostali skriveni znajući da će jednom doći dan kada ćete izaći u svijet i pokazati se.

Došao je i taj dan i od tada se hranite našom nadom i našim pozitivnim osjećajima. Kao da je rušenje našeg duha učinilo da vaša zrcala prikazuju ljepši, bolji odraz, kao da je jedini način da spasite sebe bio da učinite svijet ružnim kako nitko ne bi primijetio da se skrivate oko nas. Naučili ste prevesti bol u neku vrstu kamuflaže koja vam je pomagala da se što bolje stopite s okolinom. Živjeli ste od naših strahova, kao da ste mogli osjetiti ono što mi osjećamo. I svake noći, kada Mjesec uspava Sunce, uzimali ste tamu kao pozivnicu u naš svijet u kojem ste donijeli brojne patnje i boli. Dječaci i djevojčice su molili da ih netko izbavi od vas. Rečeno im je da niste stvarni.

Onda se jednog dana svijet promijenio, ali vi ste i dalje ostali isti. Tehnologija je zavladala i dala vam još više načina da unosite patnju u naš svijet. Dan i noć su postali besmisleni. Više vam ništa nisu značili. Pojmovi poput ljubavi pali su pod vaš utjecaj. Mi smo se trudili da spasimo što smo više mogli, ali nismo se znali nositi s vama i vašim postupcima. Vi, vi ste se uvukli u naše živote, s jezicima poput noževa zabadajući vaše riječi u nas. Počeli ste se pojavljivati i ondje gdje smo mislili da smo najsigurniji, u našim domovima. Imali ste oči na zaslonima računala, softver umjesto kostiju. Pretvorili ste svoju mržnju u kamenje i bacili ste ih na ljepotu. Kao da niste mogli podnijeti da vidite nešto osim boli, patnje, nešto drugačije. Vaše su riječi, vaši postupci, kao kremen strugali duž ovog svijeta dok ste se nadali da će se neki od nas zapaliti pod vašim utjecajem. Svi ste imali osmjeh poput bodljikave žice koja nas nije trebala držati vani, dalje od vas. Ne, ta bodljikava žica trebala nas je držati unutar zatvora kojeg ste nam pružili. Neki su uspjeli pobjeći, ali neki nisu. To nije zanimljivo, nije smiješno. Nagovorili ste neke na smrt, a onda ste samo stajali sa strane i smijali se gledajući patnju drugih ljudi. Nudili ste alkohol onima koji su davali sve od sebe da ostanu trijezni, cigarete onima koji su očajnički pokušavali prestati pušiti, a onima što su mislili da više za njih nema nade ponudili ste uže, liticu i bočice s tabletama. Mnogi su, nažalost, našli vas prije nego što su našli pravu pomoć. Hvalili ste patnju, plesali između tragedije, kao da ćemo mi na neki način tako biti impresionirani vašim neprijateljstvom.

Čak i sada, vi svu ovu patnju vidite kao pozivnicu da nas bombardirate s još više mržnje. Izgleda da se sve svodi na to. Ono što mi vidimo kao bol i užas, vi vidite kao priliku da se pokažete i oslobodite sve ono što se skriva u vama kako bi nama bilo još gore. Tada se počnete međusobno natjecati da vidite tko od vas može više ljudi učiniti da se osjećaju jadno. Vaša je mržnja već spremna da svakog trenutka prodre u ovaj svijet i uništi još jedan život. Za vas je život pozornica gdje recitirate pjesme o neprijateljstvu i samim time ga širite. Mi smo zapeli s vama baš kao što ste vi zapeli s vama. Jako davno, rečeno nam je da ne postojite, da niste stvarni. Mi smo povjerovali, smatrali smo da ste vi mit, a eto vas sada ovdje, u našem svijetu, u našem okruženju.

Sada, naoružani samo s odlučnošću da ne dopustimo da netko od vas utječe na naše živote, nećemo vam dopustiti da se hranite našim osjećajima. Ne možemo više govoriti da niste stvarni, ali ne možemo ni dopustiti da nam uništavate živote. Zato kažem: STANITE dok možete.