Mogu i hoću biti bolja!

Jeste li se ikada osjećali kao da vam ništa ne ide od ruke, kao da ništa ne uspijevate učiniti onako kako vi ili netko drugi od vas očekuje? Ah, i ja svašta pitam. Pa naravno da ste se barem jednom tako osjećali. Ali, postavljam potpitanje: Jeste li se ikada tako osjećali 24 sata na dan, 7 dana u tjednu? Sigurna sam da se postotak onih koji će na ta pitanja odgovoriti potvrdno znatno smanjio. A jeste li se ikada tako osjećali bez obzira što svi rezultati pokazuju upravo suprotno? Ja sam jedna od tih osoba koje na sva tri ova pitanja mogu odgovoriti samo s „Da.“ Zašto se tako osjećam? Nemam pojma. Možda zato što nemam vjere u sebe. Možda zato što se ne želim razočarati neuspjehom. Možda, možda, možda... Ima stotine mogućih odgovora. Možda je svaki od njih točan, a možda nije nijedan. Sve ukazuje na to da sam savršena osoba. U čemu je onda problem? Ocjene su mi dosta dobre, ali ja svaki dan strahujem da će se pogoršati jer ne mogu učiti, ne mogu se koncentrirati. Nakon svakog testa govorim da nisam ništa znala i da ću dobiti jedan, a onda dobijemo ispravljene testove i na mom testu u kutu najčešće piše vrlo dobar (4) ili odličan (5). 

Ne radi se samo o ocjenama. Kada krenem pisati neku priču, uvijek imam nekakva loša očekivanja, a na kraju ispadne baš lijepo. Odustala sam od sviranja (nisam išla u glazbenu školu nego sam samouk). Zašto sam odustala? Zato što me svaka pogreška zaboljela. Previše sam kritizirala svoj rad i jednostavno sam rekla da to nije za mene i odustala sam. Uz pomoć uputa na internetu naučila sam crtati stvarno predivne stvari, ali za gotovo svaki crtež sam čula komentare poput: to je precrtano ili to nisi ti crtala. Odustala sam i od toga. Iskreno, živcira me to što od svega odustajem i što sam toliki pesimist. Zato sada donosim odluku, odluku koja će mi najvjerojatnije promijeniti život. Mogu i hoću biti bolja! Mogu i hoću razmišljati na bolji, pozitivniji način! Svi koji ovo čitate svjedoci ste toj mojoj odluci. Znam da sada neće biti lako ići tim novim putem, ali zato vas molim: budite uz mene. Ne dajte mi da se vratim na stari put jer on je sada iza mene, moja prošlost. Nema povratka. Ako i padnem, pomozite mi da ustanem. Jer nikada ne znate što vas sutra čeka. Nikada ne znate kada ćete vi zatrebati pomoć. Ako vi meni pomognete, ja ću biti spremna pružiti vama ruku kada padnete i pomoći vam da ustanete i nastavite dalje. Još jedna stvar: nemojte nikada o sebi razmišljati na negativan način, pogotovo ako vam drugi uporno pokušavaju reći da ste dobri u ovome ili odlični u onome. Istina je da ne možete biti savršeni u svemu, ali prihvatite da vam nešto ne ide i okrenite se onome što vas zanima i u čemu ste dobri, u čemu ste se pronašli. Vjerujte u sebe u svako doba dana i noći jer činjenica je da možete biti bolji.