Accept love that's been given to you ♥

Ponekad mislim da je jedina stvar teža od davanja ljubavi zapravo prihvaćanje iste. Često zaboravljamo da je prihvaćanje ljubavi ustvari izbor nas samih. 

Često smo skloni stvarati zidove oko sebe koji će držati ljubav vani. Ti zidovi dolaze u različitim oblicima, a rastu svakim našim odbijanjem prihvaćanja ljubavi koja nam se pruža; tu su kada na brzinu smišljamo bilo kakve isprike koje nas udaljuju od drugih, kada biramo ljude za koje znamo da nisu, tako rečeno, prikladni za nas. Gradimo zidove kada izaberemo bol. Uvjeravamo same sebe da je lakše biti slomljena srca nego ići prema oporavku i osjećati se potpunim, ispunjenim. Uvjeravamo same sebe da je lakše ako svake noći zaželimo da nas ljubav negdje tamo u budućnosti ispuni - jer u obliku sna, ljubav je zapravo nešto što se može postići. Ponekad je lakše držati ljubav koju želimo izvan dosega nego ju prihvatiti kad nam je pružena. Jer, istina je: ljubav boli. Ne želim romantizirati tu previše. Jednostavno je: Ljubav boli. 
Postoji mnogo razloga zašto odbijamo prihvatiti ljubav kada nam je ona pružena, a toliko dugo smo žudjeli za njome. 
Ponekad to činimo jer mislimo da ćemo ustvari tako najbolje zaštititi sebe, ukoliko se odvojimo od ostatka svijeta. Ponekad je pak situacija obrnuta i mislimo da štitimo druge ukoliko ne prihvatimo njihovu ljubav, štitimo ih od oluja koje divljaju u nama. Uostalom, ako ih i pustimo, ako prihvatimo ljubav, te osobe koje su nam ju pružile možda ne znaju kako prebroditi te oluje. 
Zašto to činimo?! Pa, možda je osnovni razlog taj što nas ljubav plaši. Ono što ja često za sebe mislim jest da ne zaslužujem tu ljubav. Ali i treći razlog sam iskusila: mi to činimo zato što bismo radije sami pali pod ogromnim teretom koji nosimo nego da taj ogroman teret stavimo nekome drugome na leđa. Istina, sve su to snažni razlozi za odbijanje ljubavi, ali dopustite mi da vam nešto kažem: Nijedan od tih razloga nije dovoljno valjan jer, vjerujte mi, to se samo naš um poigrava s nama. 
Priznajmo, svi smo mi ponekad tretirali druge oko nas lošije nego što oni to zaslužuju, bar jednom. Svi smo mi napravili neke izbore koji su daleko od onoga što zaslužuje divljenje. Ali, moramo se prestati psihički ubijati zbog toga. Shvatite da niste zbroj svih loših stvari koje ste učinili, niti onih loših stvari koje su vama učinjene! 
Niste teret! Vaši osjećaji možda se vama čine prevelikima, ali definitivno nisu nešto s čime se drugi ne mogu nositi. Niste ono što vam se mota po mislima u 3 ujutro dok u očaju hodate gore-dolje po sobi. Niste vaše sumnje, strahovi ili pogreške! 

Želim da učinite nešto za mene, upravo sada: Zamislite sebe, ono što najviše volite na sebi. Nema veze koliko vam dugo treba da pronađete taj jedan detalj. Može to biti bilo što. Jeste li? Dobro... Sada zamislite sebe na svoj najbolji dan. U mislima stvarajte scenarije o događajima taj dan i dobro se držite tih slika.
Zašto sam ovo tražila od vas sada? Zato što vam želim pokazati da niste samo zbroj onih loših stvari, nego ste ustvari zbroj svih dobrih, pozitivnih stvari. Nitko od nas nije definiran osjećajima i događajima koji su pomiješani u nama nego onim stvarima zbog kojih smo odrasli, zbog kojih smo ovdje gdje jesmo, zbog kojih smo mi. 
Naučite prihvatiti ljubav. Zaslužujete to! ♥