Rick Warren: Svrhovit život (Dan Peti)

5. Dan (14. veljače 2016.)

Život s Božjeg stanovišta

Glavna misao: Život je ispit; kuša nas kako ćemo postupati s onim što nam je povjereno.

Citat koji treba upamtiti: Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. (Luka 16, 10)
Pitanje za razmišljanje: Što mi se nedavno dogodilo, a za što sada znam da je bila kušnja od Boga? Što mi je Bog najveće povjerio?

Naš se život oblikuje prema metaforama kojima ga definiramo. Na pitanje "Kako vi vidite svoj život?" ima odgovora koliko i ljudi - život je cirkus, minsko polje, tobogan u lunaparku, slagalica, simfonija, putovanje, ples, bicikl s brzinama, kartaška igra (moraš igrati s kartama koje su ti dodijeljene) itd. 

Upravo je ta metafora vaš pogled na život. Ona utječe na više aspekata života nego što se vama možda čini: određuje vaša očekivanja, vrijednosti, odnose, ciljeve i prioritete.

Kako vi vidite život? Možda ga temeljite na pogrešnoj metafori. 

Autor kaže kako Biblija navodi 3 metafore koje nas poučavaju Božjem poimanju života. O dvije govori o ovom poglavlju pa ću si ja uzeti za zadaću da vam ih približim.

Život na zemlji je ispit. - Bog neprekidno ispituje ljudski karakter, vjeru, poslušnost, poštenje, odanost, ljubav. Autor navodi kako se riječi poput kušnja, iskušenje, pročišćavanje i ispitivanje u Bibliji spominju i više od 200 puta. Nisam sigurna da ih je baš brojao svaki puta kada je na neku od njih naišao, ali sigurna sam da se uistinu mnogo puta pojavljuju. 

Stvarno, naš ovozemaljski život je samo ispit. Neki su pali na tom ispitu kao npr. Adam i Eva, a neki su svaki puta prošli kao npr. David. 

Naš karakter u kušnjama se oblikuje i očituje. Uvijek i svugdje smo na kušnji - Bog neprestano promatra kako reagiramo na ljude, probleme, sukobe, uspjehe, razočaranja i slično. Gleda i one najsitnije, naizgled nebitne, postupke. 

Bog kuša našu vjeru, nadu, ljubav, ali najveća kušnja je kako se ponašamo kad ne možemo osjetiti Božju prisutnost u vlastitom životu. 

Kada shvatimo da je život ispit, i najmanju događaji bit će važni za oblikovanje našeg karaktera, svaki će dan postati važan, svaka sekunda postat će prilika za sazrijevanje, iskazivanje ljubavi, pouzdavanje u Boga. Naravno, kao i uvijek, dobra vijest je što Bog želi da prođemo na svakom ispitu koji je stavljen pred nas i nikada ne dopušta da neka kušnja bude veća od milosti koju nam On daje da savladamo tu kušnju. Bog vidi svaki položeni ispit i svaku trunku našeg truda uloženog u polaganje tog ispita i namjerava nas nagraditi u vječnosti.

Život na zemlji upravljanje je onim što nam je Bog povjerio. - Sve što posjedujemo na zemlji - energija, inteligencija, prilike i odnosi - sve je to dar od Boga koji nam je on povjerio na brigu. Svidjelo mi se što autor kaže da mi zapravo ne posjedujemo ništa za svojeg kratkog života na zemlji. Bog nam je samo posudio Zemlju. 

U priči o talentima, neki je poslovni čovjek povjerio svoje bogatstvo na upravljanje slugama dok je bio na putu. Kad se vratio, procijenio je koliko je svaki od tih slugu bio odgovoran. Rekao je: Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad velikim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga. 

Sve što mi činimo sada ima vječne posljedice. 

Također, upravljanje novcem (ovozemaljskim blagom) određuje koliko će nas Bog moći blagosloviti duhovnim (istinskim nebeskim) blagoslovima. 

Sprečava li možda način na koji upravljate onim što vam je povjereno Boga da učini nešto više u vašem životu? Može li vam On povjeriti i duhovno bogatstvo?

Isus je rekao: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je god mnogo povjereno, više će se od njega iskati. 

Život je ispit - što nam Bog više daje, više odgovornosti od nas očekuje.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Četvrti)

4. Dan (13. veljače 2016.)

Stvoreni ste da živite vječno

Whoever believes in the Son has everlasting life!

Glavna misao: Život je više od ovoga ovdje i sada.

Citat koji treba upamtiti: Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. (1 Ivanova 2, 17)

Pitanje za razmišljanje: S obzirom da sam stvoren za vječnost, što bih danas mogao prestati činiti, a što bih mogao početi činiti?

Ponovno, prva rečenica poglavlja otkriva o čemu se radi: Ovaj život nije sve što postoji. 

Naš život na zemlji, samo je proba za onu pravu predstavu u vječnosti. Ondje ćemo provesti mnogo više vremena. Bog je usadio vječnost u ljudsko srce. 

Čovjeku je urođena težnja da bude besmrtan. Smrt nam se uvijek čini nepravednom i neprirodnom, a baš je taj osjećaj da bismo trebali živjeti zauvijek (koji nam je Bog usadio u mozak) zaslužna za to.

Život na zemlji nudi nam brojne mogućnosti, ali naš odnos s Bogom dok smo na zemlji određuje naš odnos s njim u vječnosti. Kako kaže C. S. Lewis (autor zbirke Kronike iz Narnije): "Dvije su vrste ljudi: oni koji Bogu kažu: 'neka bude volja Tvoja' i oni kojima Bog kaže: 'Pa dobro, neka bude po tvojem.'" 

Kad se potrudite razumjeti da je ovaj život samo priprema za onaj život koji nas čeka nakon naše zemaljske smrti, počet ćete drugačije živjeti. Autor kaže: Počet ćete živjeti u svjetlu vječnosti. Naravno, vaš novi način života odrazit će se na sve dijelove vašeg života - odjednom vam se mnoge aktivnosti, ciljevi, pa čak i problemi neće činiti toliko silno važnima kao prije. Što živite bliže Bogu, sve ostalo čini se manje bitnim.

Kada živite u svjetlu vječnosti, više počinjete cijeniti odnose, negoli slavu i bogatstvo ili čak zabavu. Praćenje mode i popularnih vrijednosti više se ne čine tako važnima. 

Kada umrete, nećete prestati postojati! Zato sve što činite ovdje na zemlji ima vječne posljedice. Odzvanjaju mi stalno u mislima riječi autora: Svakim svojim postupkom odsviramo neku notu koja će zazvučati u vječnosti. 

Život je mnogo više od ovdje i sada! Naše danas samo je vrh ledenjaka, a vječnost je onaj dio ispod površine, dio koji se ne vidi. 

Naš mozak ne može zamisliti kako će nam biti u vječnosti s Bogom. Ali, Bog nam je dao neke naznake o tome kako je u nebu - opet ćemo biti skupa sa svojim voljenima koji su bili vjernici, oslobođeni svakog bola i patnje, nagrađeni za svoju vjernost na zemlji. Nećemo, ponavljam, nećemo ležati po okolnim oblačićima s aureolama nad glavama i svirati harfe! Ali jedno je sigurno, zbog vjernosti u ovome zemaljskom životu, uživat ćemo u nenarušenom zajedništvu s Bogom. 

Sjećam se kada sam prvi puta završila s čitanjem posljednjeg dijela Kronika iz Narnije. Rick Warren me u ovom poglavlju podsjetio na tu Lewisovu predodžbu o vječnosti sa posljednje stranice tog savršenog dječjeg serijala: Za nas je to svršetak svih priča... Ali za njih je to bio tek početak prave priče. Cijeli njihov život u ovome svijetu... bio je samo naslovnica: sada su napokon bili na početku Prvoga poglavlja Velike priče koju nitko na zemlji nije pročitao, koja se nastavlja u vječnost i čije je svako poglavlje bolje od prethodnoga.

O vječnosti bismo trebali razmišljati više, a ne manje, ne samo na sprovodima (ako i tada). Kao što smo se u majčinoj utrobi 9 mjeseci pripremali za ovaj život, a nakon toga nismo prestali postojati, tako je i ovaj život priprema za onaj koji dolazi. Autor nam daje nadu koja bi nam trebala biti svima jasan poticaj: Ako s Bogom imate odnos utemeljen na Isusu, ne morate se bojati smrti. Kroz nju ćete samo ući u vječnost. Ona će biti vaše posljednje iskustvo na zemlji, ali nećete zato prestati postojati. Više nego kraj vašeg života, ona će biti rođenje u vječni život.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Treći)

3. Dan (12. veljače 2016.)
Što pokreće vaš život?

Glavna misao: Svrhovit život put je do mira.

Citat koji treba upamtiti: Bog daje mir onima koji se čvrsto drže njegova puta, koji čuvaju mir jer se u njega uzdaju.

Pitanje za razmišljanje: Što bi moja obitelj i prijatelji rekli: što pokreće moj život? Što bih ja želio da ga pokreće?

Svačiji život nešto pokreće, usmjerava, vodi, kontrolira i njime upravlja. Što pokreće vaš život?

Trenutno ste možda zaokupljeni nekim problemom, pritiskom ili pak rokom do kojega nešto morate napraviti; možda vas progone bolna sjećanja, strahovi i slično. 

Nekoliko najčešćoj okolnosti, vrijednosti i emocija koje pokreću nečiji život su (prema autoru) sljedeći:

Osjećaj krivnje - Mnogi ljudi provedu gotovo cijeli život pokušavajući pobjeći od nekog postupka zbog kojeg su požalili jer osjećaju krivnju, osjećaju sram. Njima upravljaju uspomene - dopuštaju prošlosti da upravlja njihovom budućnošću. Istina, mi smo stvoreni od lekcija koje smo naučili zbog onoga što nam se dogodilo u prošlosti, ali ne moramo biti zatočenici tih događaja. Upravo je Bog taj koji je najbolji u tome da čovjeku pruži novi početak i zato, ako se osjećate zatočenima zbog osjećaja krivnje, vjerujte da Bog uistinu može s ostatkom vašeg života učiniti predivne stvari.

Srdžba i gnjev - Mnogi ljudi pamte svaku uvredu i gotovo nikad ju ne opraštaju. Većina njih zatvori se u sebe i u sebi potiskuju taj gnjev, dok samo neki eksplodiraju. U svakom slučaju, i jedno i drugo je potpuno nekorisno. Vjerujte mi da govorim iz vlastitog iskustva kada kažem da je većina tih ljudi koji su vam nanijeli bilo kakvu bol ustvari zaboravila na to. Zašto se vi onda grčite u tolikim bolovima? Što je bilo, bilo je. To nitko ne može promijeniti. Ali, ako ne pustite to, izgubit ćete ostatak svog života na nepotrebnu srdžbu. Izvucite pouku iz svega i idite dalje. Teško je, znam, ali nije nemoguće.

Strah -  Strah može biti posljedica mnogočega, ali bez obzira na uzrok, ljudi koji žive u strahu često su ti koji propuste savršene prilike zato što se boje zakoračiti van i pokušati. Autor savršeno opisuje strah kada kaže Strah je tamnica u koju se ljudi sami zatvaraju; on će vas spriječiti da postanete ono što vam je Bog namijenio da budete. Ali, autor nam daje i savjet kako da se borimo protiv straha: Morate mu se suprotstaviti oružjem vjere i ljubavi. 

Materijalizam - Ljudima koje ovo područje privlači, životni cilj postaje želja za stjecanjem dobara, a to temelje na pogrešnom razmišljanju da ćemo, ako imamo više, biti sretniji i sigurniji, što je netočno. Autor lijepo zaključuje: Bogatstvo se može u trenutku izgubiti zbog činitelja na koje ne možemo utjecati. Pravu sigurnost možete pronaći samo u onome što vam nitko nikad ne može oduzeti - u svojem odnosu s Bogom.

Želja za priznanjem - Ljudi, koje pokreće potreba za priznanjem, dopuštaju da očekivanja ostalih iz njihove okoline (roditelja, profesora, prijatelja itd.) upravljaju njihovom svakodnevicom. Nažalost, kako to autor ove knjige kaže, oni koji jure za mnoštvom uglavnom se u njemu i izgube.

Ima još toga što često pokreće naš život, a također vodi u slijepu ulicu: neiskorištene mogućnost, nepotreban stres i neispunjen život. Mislim da je jako bitno da naučimo živjeti svrhovito - životom koji vodi Božja svrha. U ovom poglavlju autor iznosi i nekoliko velikih koristi od svrhovitog života pa ću ih i ja navesti ovdje redom kako su opisani i u knjizi.

Znate li svrhu svojeg života, to će mu dati značenje. - Stvoreni smo da živimo smislenim životom. Ako u svom životu imate značenje, moći ćete podnijeti sve što vam se nađe na putu da živite punu svrhu, ali ako nemate značenja, sukladno s tim nećete moći podnijeti gotovo ništa. Nije najtragičnije umrijeti, nego besciljno živjeti. Za život nam je, osim prijeko potrebnih spojeva poput zraka, vode i sl., potrebna i nada, a potrebna nam je da bismo mogli izdržati. Nadu ćemo imati imamo li svrhu. 

Znate li svrhu svojeg života, to će vam pojednostaviti život. - I uistinu, kada znate što trebate činiti da ispunite svrhu života koju je za vas namijenio Bog, nećete morati 'gubiti' vrijeme otkrivajući čemu ćete se posvetiti i u kolikoj mjeri. Svrhovit život dovest će vas do jednostavnijeg načina života i zdravijeg radnog rasporeda. 

Kad budete znali svrhu svojeg života, vaš će život dobiti smjer. - Jednom kada znamo što je svrha našeg života, moći ćemo napore i energiju usmjeriti u ono što je uistinu važno, a time ćemo postati i djelotvorniji jer ćemo birati što radimo. Bez jasnog cilja vrlo vjerojatno ćemo neprekidno mijenjati smjer, odnose, poslove itd. nadajući se da će ona iduća unijeti red u naš život. Ono što zapravo moramo učiniti jest prestati sve iskušavati. Moramo činiti manje, riješiti se nekih, čak i dobrih, aktivnosti kako bismo se posvetili onome što je najvažnije. 

Svrha će vam dati volje za život. - Svrha uvijek nadahnjuje strast. Besmisleni posao nas iscrpljuje i oduzima nam radost. Uvijek je lakše raditi ono što nas ispunjava kroz jasno vidljiv cilj. Pravu ćete životnu radost imati ako se stavite u službu svrhe koja vam se čini veličanstvenom; budete li prirodna sila na djelu, a ne grozničavi, sebični, boležljivi i tugaljivi bezveznjak koji se žali kako se svijet ne želi posvetiti tomu da njega usreći.

Doznate li svrhu svojeg života, bit ćete spremni za vječnost. - Mnogi ljudi žele da ih se pamti jednom kad umru. Ali ne! Ne smijemo živjeti s ciljem da nas drugi pamte. Ovdje smo da bismo se pripremili za vječnost. Nije najvažnije ono što će drugi reći o našem životu, nego ono što će Bog o njemu reći. Sve će naše pobjede biti zaboravljene, rekordi srušeni, a mi se toliko trudimo za života stvoriti nešto što ćemo ostaviti iza sebe kako bismo bili upamćeni. Mudrije je, kako autor kaže, vrijeme posvetiti građenju vječne baštine. 

Jednog ćemo dana stati pred Boga, a on će ocijeniti naš život - bit će to kao posljednji ispit prije ulaska u vječnost. Naravno, Bog nas ljubi i želi da prođemo na tom ispitu i zato nam je dao odgovore po kojima se možemo pripremati - odgovore koji se nalaze u Bibliji. Autor navodi da se, prema onome što piše u Bibliji, može zaključiti da će nam Bog postaviti dva presudna pitanja.

Kako si postupio s mojim Sinom Isusom Kristom?

i:
Što si učinio s onime što sam ti dao? Što si učinio sa svojim životom - sa svojim darovima, mogućnostima, talentima, snagom, odnosima, svime što sam ti dao? Jesi li ih trošio na sebe ili si ih rabio za svrhu radi koje si stvoren?
Što kažete? Hoćete moći odgovoriti na ta pitanja jednom kad vam budu postavljena? Ja se nadam da hoćete. 

Ostavljam vam sve ovo što sam napisala uz pomoć knjige Svrhovit život kao podlogu za razmišljanje. 

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Drugi)

2. Dan (11. veljače 2016.)
Niste se slučajno rodili!

Glavna misao: Nisam se slučajno rodio.

Citat koji treba upamtiti: Jahve (...) te stvorio, (...) od utrobe te sazdao i pomaže ti (Izaija 44, 2)

Pitanje za razmišljanje: Znam da me Bog stvorio kao jedinstvenu osobu. Što mi je to u mojoj osobnosti, podrijetlu ili tjelesnom izgledu teško prihvatiti?

Istina, možda postoji dosta nas ovdje na ovome svijetu čija rođenja naši roditelji nisu planirali, dogodilo se. Ali, ima tu nešto više. Bog nas je isplanirao. On je očekivao naše rođenje. On je na nas prvi mislio, i prije nego smo bili začeti. Vrijeme je da shvatimo: živimo zato što nas je Bog želio stvoriti. 

On je odredio svaku pojedinost, odredio je i koje ćemo darove posjedovati i ono, možda, najbitnije - dao nam je jedinstvenu sposobnost, svakome onako kako je On to zamislio. Točno svaki trenutak našeg života - od onog predivnog dana kada smo došli na ovaj svijet, do onog dana kada ćemo napustiti taj isti svijet - Bog je unaprijed isplanirao. 

Također, osim vremena našeg rođenja, Bog je točno osmislio i gdje ćemo se roditi. Kako divno autor naglašava: Bog nikada ništa ne radi slučajno, i nikad ne griješi. Ima razlog za sve što stvori. Svaku je biljku i životinju Bog isplanirao; svaku je osobu stvorio imajući na umu svoju svrhu. Bog vas je stvorio zbog ljubavi. Bog je čak i cijeli svemir stvorio za nas - mi smo u središtu njegove ljubavi. 

Zašto je to Bog učinio? Zašto se uopće trudio stvoriti nešto tako nevjerojatno? Ponovno autor zaključuje: Zato što je Bog ljubav. Takvu je vrstu ljubavi teško shvatiti, ali se na nju itekako može osloniti. 

Bog nas je želio stvoriti kako bi nam pokazao baš tu ljubav. Kaže autor da bismo, kada ne bi bilo Boga, svi bili posljedica "slučaja", ne bismo trebali čitati njegovu knjigu jer život tada ne bi imao smisla, ne bi imao značenja ni svrhe, ne bi postojalo dobro ni zlo ni nada. Malo bole te riječi. Život ne bi imao svrhe, smisla ni značenja. Ali onda u sljedećem odlomku piše: Ali postoji Bog koji vas je s razlogom stvorio i vaš život ima duboko značenje! Dakle, ako želimo otkriti značenje i svrhu, to možemo učiniti tek kada za polazište uzmemo Boga. 

Ostavljam vas sa stihovima pjesme Russella Kelfera čiji su stihovi napisani na kraju ovog Drugog Dana u knjizi Svrhovit život. Nadam se da ćete moći, kao i ja, pronaći dubinu značenja tih riječi.

S razlogom si takav kakav jesi. 

Složenog plana si dio.

Dragocjeno si, savršeno, jedinstveno djelo.

Posebnim muškarcem ili ženom Bog te stvorio.

S razlogom izgledaš baš tako.

Naš Bog nije pogriješio.

Satkao te u utrobi majčinoj

- baš te je takvog htio.

I roditelje tvoje odabrao je.

Ma kako se to činilo tebi,

Bog ih je stvorio prema svojem planu.

Gospodarev pečat nose na sebi.

Zbog bolne nevolje tvoje

Bog je i sam plakao, ali joj je dopustio

da tvoje srce oblikuje.

Da bi njemu sličniji bio.

S razlogom si takav kakav jesi.

Gospodar te stvorio žezlom svojim.

Takav si kakav jesi, ljubljeni,

Zato što Bog postoji!

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Prvi)

~Danas, s ovom objavom, započinjem svoj četrdesetodnevni projekt Svrhovit život 

prema istoimenoj knjizi Ricka Warrena.~

1. Dan (10. veljače 2016.)

Sve započinje s Bogom

Glavna misao: Nije riječ o meni.

Citat koji treba upamtiti: Sve je po njemu i za njega stvoreno (Kološanima 1, 16b)

Pitanje za razmišljanje: Kako se mogu, unatoč svemu oko mene što govori drugačije, podsjećati da je najvažnije živjeti za Boga, a ne za sebe?

Prva rečenica ove knjige šokirala me: Nije riječ o vama. Zaintrigirala je moje misli i poželjela sam što prije pročitati o kome je to onda točno riječ. Vrlo sam brzo dobila odgovor - u 3. ili 4. rečenici. Želite li saznati zašto ste stavljeni na ovaj planet, morate krenuti od Boga. 

Često nas potraga za smislom života zbunjuje što nije neobično. Ali jeste li se ikada upitali zašto već tisućama godina nitko ne može pronaći potpuni odgovor na to pitanje? Možda tražimo na pogrešnom mjestu. Možda ne slušamo one koji imaju odgovor i koji ga mogu s nama podijeliti. Rick Warren jedan je od tih koji imaju odgovor i on ga je podijelio sa svima nama u svojoj knjizi: zato što obično započinjemo s pogrešne strane - od sebe. Postavljamo egocentrična pitanja: Što ja želim biti? Što da radim sa svojim životom? Koji su moji ciljevi, težnje, snovi za budućnost? 

Ja, moj, svoj... Sve se izgleda vrti oko nas. A što ako to ustvari nije tako? Što ako ipak postoji nešto veće? Mislim, na ovaj način - stavljanjem sebe u centar svega - smo već pokušali. Možda je vrijeme da krenemo drugačijim putem. 

Kako autor lijepo objašnjava: Ali kako se niste sami stvorili, ne možete ni znati za što ste stvoreni! Kad bih vam dao neki izum koji nikad prije niste vidjeli, ne biste mu znali svrhu, a ni on sam vam je ne bi mogao reći. Nju biste mogli doznati jedino od njegova stvaratelja. 

Ukoliko želimo saznati pravu svrhu onoga zašto smo ovdje moramo krenuti, ne od nas samih, nego od onoga koji je stvorio ovaj savršeni izum našeg tijela - od Boga. 

Toliko predvidljivih koraka za otkrivanje svojeg smisla čujemo svakog dana: Razmisli o svojim snovima. Odredi koje su ti vrijednosti važne. Postavi sebi ciljeve. Otkrij što ti ide od ruke. Seži za velikim. Ne odustaj! I još ih je jako mnogo. Takve preporuke, istina, često dovode do velikog uspjeha, ali biti uspješan i ispuniti svrhu svog života često nije isto. 

Autor otkriva 3 činjenice o svrsi ljudskog života iz jednog biblijskog citata:

1. Svoj ćete identitet i svrhu otkriti kroz odnos s Isusom Kristom.
2. Bog je o vama razmišljao mnogo prije nego ste vi i pomislili na Njega. Njegova je svrha za vaš život nastala prije nego ste vi o njoj počeli razmišljati. Isplanirao je vaš život prije nego što ste postojali; vi na to niste utjecali! Možete izabrati svoje zanimanje, supružnika, hobi i još mnogo toga, ali svrhu svojeg života ne možete birati.
3. Svrha vašeg života uklapa se u mnogo širu svrhu koju je Bog osmislio za vječnost.

Također, na  samom kraju Prvog Dana svidjelo mi se spominjanje ruskog romanopisca Andreja Bitova koji je odrastao u ateističkom ozračju - sa 27 godina vozio se na običan dan željeznicom shrvan očajem, činilo mu se da je sav život odjednom stao; kako nema budućnosti, a još manje značenja, a onda mu se odnekle pojavila rečenica: Život bez Boga nema smisla. Kaže Bitov kako ga je ta rečenica nosila uvis poput pokretnih stuba. Zar nije prekrasno osjetiti kako najveći (i jedini) smisao dolazi upravo od Boga? 

Ponovila bih rado još jednom pitanje za razmišljanje koje autor postavlja: Kako se mogu, unatoč svemu oko mene što govori drugačije, podsjećati da je najvažnije živjeti za Boga, a ne za sebe? Neću dati svoj odgovor na to pitanje jer tada možda neki od vas ne bi koristili to pitanje za razmišljanje. Ovako, na kraju ovog prvog dana našeg četrdesetodnevnog putovanja u potrazi za smislom života kroz oči vjere, ostavljam vas da malo prekopavate svoje misli i svoju savjest i pokušate donijeti odgovor na to pitanje. 

Jesus, You Will Never Leave Me ♥

Even when I feel alone

Jesus, this I know

You will never leave me

You will always be the one

Who calms the raging sea

You will never leave me

You will always be the one

Who's holding onto me

I evo još jedne objave povezane s vjerom. Ponekad mi je krivo što ne govorim otvoreno o svojoj vjeri, ali promatrajući ljude oko sebe, shvatila sam da jako malo njih to čini. Valjda je to tako zbog tog nekog straha, besmislenog straha, usudim se reći. Samo, nije baš lako imati čvrsti stav o svemu tome kada je društvo toliko slijepo na takve stvari. Primjerice, zar biste vi govorili otvoreno o svojoj vjeri ako znate da ćete zbog svake izrečene riječi, svakog izrečenog slova biti osuđivani, ismijavani itd.? Možda sad čitajući ovo kažete „Da.“, ali vjerujte mi nije tako jednostavno jednom kad se nađete u toj poziciji. 

Ponekad kroz razmišljanje u tišini svoje sobe pitam se: Kako se apostoli nisu bojali? Ali ne samo apostoli... Svi oni ljudi koji daju svoje živote za Boga. Oni su umrli za svoju vjeru, a ja ponekad ne mogu otvoreno reći u što vjerujem jer se bojim što će netko misliti, što će netko reći. Oh, ali onda shvatim... Svi su oni znali da daju svoje živote za istinu, ali još bitnije: znali su da je Isus uz njih, da ih nikad ne napušta. Ako su oni umrli za svoju vjeru mučeničkom smrću, onda su to mogli samo zato što je Isus bio uz njih.

Ja vjerojatno neću umrijeti mučeničkom smrću zbog svoje vjere, ali to ne znači da ja ili bilo tko sa sličnim stajalištem poput moga neće prolaziti kroz ogromne poteškoće zbog onoga u što vjeruje. Tu sliku mučeničke smrti uzela sam samo kao vjerojatno najčvršći dokaz da nema nikakvog straha (pa čak ni straha od smrti) koji može pokolebati bilo koga ukoliko ta osoba čvrsto vjeruje: „Isus je uz mene.“

Nisam ni navedenu pjesmu izabrala bez razloga. Pronašla sam ju sasvim slučajno, ali stihovi su me odmah dirnuli i vrlo sam brzo zapamtila sve riječi. Jednostavno, te riječi „Even when I feel alone, you will never leave me“ potakle su me na razmišljanje, a to razmišljanje na kraju je dovelo do pisanja ovoga što trenutno pišem. Iako se moja vjera često drži na tankoj niti, iako ponekad pokleknem pred svim izazovima, svejedno se i dalje držim tog Isusovog obećanja.

Znam da i među vama koji ovo čitate postoje oni koji se osjećaju kao i ja. Želite vjerovati u to da je Isus taj koji je uvijek tu, i u dobrim i u lošim trenucima, ali onda naiđete na bilo kakve poteškoće i vrlo brzo vaša vjera na neki način potone i ponovno se nađete na početku. Ali ja vam želim reći da iz prve ruke znam da Bog uvijek pruža drugu šansu. I vjerujte mi, On je naoružan stvarno velikom količinom strpljenja. Ovo sve sad pišem zato što ne želim da bilo tko od vas učini istu pogrešku koju sam ja učinila. Nemojte se bojati prići bliže Isusu. Ako shvatite nakon više pokušaja da to ne možete učiniti sami, nemojte odustati nego iskreno recite nekome o čemu se radi. I molim vas, nemojte se bojati reakcije jer iznenadit će vas koliko neki ljudi imaju razumijevanja.

Ako osjetite da je vaša vjera u nekoj opasnosti, ali da vam Isus pruža ruku da se ustanete i krenete s njim, nemojte oklijevati nego prihvatite i krenite. Ne, neće biti jednostavno, znam iz osobnog iskustva, ali neće biti nemoguće jer morate zapamtiti: Isus vas nikad neće napustiti!

*OBAVIJEST*

Željela bih iskoristiti ovu priliku da kažem koji su moji sljedeći planovi. Imam nekoliko ciljeva, ali krenimo polako, jedan po jedan. Dakle, vjerojatno već od sljedećeg tjedna, ili eventualno onoga poslije (od 8. veljače), krećem s novim projektom. Projekt je vezan uz knjigu "Svrhovit život" (autor: Rick Warren). Taj će projekt trajati 40 dana koliko i ta knjiga ima poglavlja. Ne želim sada otkrivati neke velike pojedinosti pa ćete se za sve detalje morati još malo strpjeti. Nadam se da ću i u međuvremenu uspjeti napisati još neku objavu ovdje na blog, ali ništa ne mogu obećati budući da imam jako puno posla oko škole, rada na knjizi i još gomile drugih sporednih stvari. 

Onima koji ne razumiju...

~Motivacijska (nadam se) priča koju sam sastavila uz pomoć prijateljice iz zajednice 7CupsOfTea (mislim da smijem reći da je ona ogroman borac, a moram priznati; ponosna sam na nju) i uz njeno dopuštenje, dijelim ju s vama (ovo je njena priča).~

Dani poput današnjeg otežavaju mi prisjećanje onih dobrih dana. Bolje rečeno, kada naiđem na dan poput ovoga, ponekad je gotovo nemoguće sjetiti se da su uopće postojali oni dobri dani s kojima sam počela. Kada to pokušam objasniti osobama koje se ne bore s ovim, koji se ne bore s depresijom, zna im biti vrlo teško razumjeti to što im govorim. Često kad progovorim o svemu, dočeka me reakcija poput "Oh, imaš loš dan? Mislila sam da si u oporavku, da su stvari sada bolje..." Kada se to dogodi, obično odem od njih ili jednostavno promijenim temu jer ne budem sigurna kako bih ja trebala reagirati na te njihove riječi. 
Za one koji ne razumiju, pokušat ću objasniti...
Da, imam loš dan. Danas se osjećam kao da nema nade za mene, kao da je sav život iz mene izvučen, kao da nema ni trunke zraka u mojim plućima i da bih se mogla ugušiti u bilo kojem trenutku zbog nedostatka nečega tako važnog za život. Danas u svojoj glavi ne mogu prestati ponavljati riječi "Želim umrijeti!"
Želim, više od bilo čega drugoga, ostati u krevetu, pokriti se dekom preko glave i nikome ništa ne govoriti. Osjećam se teškom, kao da nosim ruksak pun cigli na svojim ramenima, a imam sve veći osjećaj da moje tijelo ne može izdržati taj napor. Osjećam se ružnom. Uplašena sam. 

Ali da, ja sam u oporavku. Jer unatoč svim ovim osjećajima koji me preplavljuju danas, ustala sam iz kreveta jutros, jela sam, učila sam... I, iako je svaka kost u mom tijelu to željela, nisam okrenula cijelu kući naglavačke tražeći nešto čime bih mogla izraziti svu tu bol koju osjećam, prenijeti ju u tjelesan oblik. Nisam pokleknula pred iskušenjima koja su mi svake sekunde ispunjavala misli. 
Da, ja sam u oporavku. Jer, iako je danas teško, svejedno biram i sutra biti ovdje. Prije sam mislila da je krivo ako sam ponosna na svoju snagu, ali shvatila sam kroz život da nije samo dovoljno biti ponosna na svoju snagu, nego shvatiti da se ona ostvaruje u onim najmanjim stvarima, na milijun različitih načina, svakoga dana. Svaka malena pobjeda ili odluka koja vodi do zdravijeg života ukazuje na snagu koja je u meni od trenutka mog začeća. Od koga dolazi ta snaga? Od Boga!
Dakle, za sve one koji možda još uvijek ne shvaćaju: imajte na umu da mi, čak i na loše dane, još uvijek vodimo bitku, još uvijek trčimo u pravom smjeru, bez obzira na brojna kriva skretanja, bez obzira na to što se možda činimo sporima izvana. 
A onima koji su u oporavku ili su možda još uvijek neodlučni trebaju li ondje biti: imajte na umu da je sasvim u redu imati loše dane. Ono što činimo s tim danima koji su nam pruženi je to što nas mijenja, što je bitno na kraju. Molim vas, upamtite da ste uistinu dovoljno snažni da prevladate sve teškoće, čak i kada se ne osjećate tako, čak i kada tu snagu tražite kao slijepci u toj gustoj tami osjećaja koji vas okružuju. Ponekad tu snagu pronalazimo kroz naše slabosti. Molim vas da nikada, NIKADA ne zaboravite da ste, čak i u vašim najmračnijim trenucima slabosti, i dalje voljeni! Vaša je priča uvijek važna! Dani će jednom ponovno postati dobri!