Rick Warren: Svrhovit život (Dan Sedmi)

7. Dan (16. veljače 2016.)

Razlog za sve

Glavna misao: Sve postoji radi Boga.
Citat koji treba upamtiti: Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! (Rimljanima 11, 36)
Pitanje za razmišljanje: Kako da svoj dnevni raspored prilagodim spoznaji o Božjoj slavi?

Ponovno prva rečenica samog poglavlja otkriva o čemu se radi: Sve je za njega. 

Bog je sve stvorio sebi na slavu i bez Božje slave ne bi bilo ničega. Znamo da Bog uživa u raznolikosti, da voli ljepotu i red, da je mudar i kreativan. Božja je slava opisana kao vatra koja sažiže, oblak, grmljavina, dim i blještavo svjetlo. 

Božja se slava najbolje može vidjeti u Isusu - On je Svjetlo svijeta i osvjetljava Božju narav.

Nama ljudima zapovjeđeno je da priznamo Božju slavu, da ju opjevavamo, da ju odražavamo. Zašto? Zato što to Bog zaslužuje! Biblija kaže: Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno. 

Kako možemo proslavljati Boga? 

Isus je proslavio Boga, svog Oca, tako što je ispunio svoju svrhu na zemlji. Mi Boga možemo proslaviti na isti način. Čovjek proslavlja Boga kad živi punim životom! 

Boga proslavljamo klanjajući mu se. 

     C.S.Lewis je rekao: Bog želi da mu se klanjamo zbog ljubavi, zahvalnosti i užitka, a ne iz dužnosti. 

Klanjanje je mnogo više od slavljenja Boga. To je životni stil voljenja Boga, predavanja sebe da nas On upotrijebi za svoje svrhe. 

Bogu prinosimo slavu voleći ostale vjernike.

     Slijediti Krista ne znači samo vjerovati; to znači i pripadati Božjoj obitelji i učiti se voljeti tu obitelj onako kako ju Bog voli, zato što je Bog ljubav. 

Boga proslavljamo postajući poput Krista.

      Duhovno sazrijevati znači postati poput Isusa u razmišljanju, osjećajima i postupcima. Kad smo Krista prihvatili, Bog nam daje novi život i novu narav. 

Boga proslavljamo tako da svojim darovima služimo drugima.

      Svakoga od nas Bog je stvorio kao svoju kreaciju obdarenu talentima, darovima, vještinama i sposobnostima. Ali, Bog nam sve to nije darovao u sebične svrhe. On želi da te sposobnosti budu korisne i drugima. U Bibliji piše: Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje. Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova!

Boga proslavljamo tako da ljudima govorimo o njemu.

      Bog nikako ne želi da njegova ljubav ostane tajna. Kad saznamo istinu, On od nas očekuje da je kažemo i ostalima. 

Doživotno živjeti za Boga zahtijeva promjenu prioriteta, rasporeda, odnosa s ljudima i ustvari svega ostalog. To će nekad značiti da treba odabrati teži put umjesto lakšeg. 

Isus je stajao na raskrižju - da ispuni svoju svrhu i proslavi Boga ili da se povuče i živi ugodnim životom? Mi se isto nalazimo pred tim raskrižjem - hoćemo li živjeti za vlastito zadovoljstvo ili ćemo ostatak života proživjeti Bogu na slavu znajući da nam je obećao vječne nagrade? Mislim da je dovoljan još jedan biblijski citat da odgovori na ovo pitanje u moje ime: Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

Vrijeme je i za vašu odluku! Za koga ćete živjeti; za sebe ili Boga? Možda mislite da nemate snage, ali ne brinite; Bog će vam dati sve što je potrebno ako se odlučite živjeti za njega. Hoćete prihvatiti njegov poziv? 

No, prije svega: vjerujte! Vjerujte da vas je Bog stvorio radi svoje svrhe. Vjerujte da se niste slučajno rodili. Vjerujte da vas je Bog odabrao za sve ovo. I vjerujte da vam Bog, bez obzira što ste učinili, uvijek želi oprostiti.

Dalje, primite. Primite Isusa u svoj život. Primite Božje oproštenje. Primite Duha koji će vam dati moć da ispunite Božju svrhu za vaš život. Recite: Isuse, vjerujem u tebe i prihvaćam te.

Autor (a i ja s njim) čestita svima koji su iskreno izgovorili tu molitvu. Želimo vam dobrodošlicu u veliku Božju obitelj. Sada ste spremni otkriti Božju svrhu za svoj život i početi po njoj živjeti. 

Autor vam preporučuje da to nekome kažete jer trebat će vam potpora. I vjerujte mi, u pravu je kad to kaže. Neće biti lako od sada pa nadalje, ali isto tako neće biti ni nemoguće. Vjerujte da će vam Bog dati sve što vam treba kako biste ga slijedili. 

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Šesti)

6. Dan (15. veljače 2016.)

Život je privremena zadaća

Glavna misao: Ovaj svijet nije moj dom.
Citat koji treba upamtiti: Nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. (2 Korinćanima 4, 18)

Pitanje za razmišljanje: Kako bi činjenica da je život na zemlji samo privremena zadaća trebala promijeniti način na koji sad živim? 

U prošloj objavi pisala sam, kao i autor u poglavlju svoje knjige, o dvije biblijske metafore za naš život: život je ispit i život je upravljanje onim što nam je od Boga povjereno. 

Međutim, postoji i treća biblijska metafora za naš život, a upravo će o toj metafori biti riječ u ovoj objavi i u šestom poglavlju knjige Svrhovit život.

Život na zemlji privremena je zadaća. Život se u Bibliji uspoređuje s dahom, utrkom na brze staze, pramičkom dima, sve zato da bi nas se upozorilo na kratkotrajnost, privremenost i prolaznost života. 

U usporedbi s vječnošću naš je život jako kratak, a zemlja je samo naše privremeno prebivalište - ona nije naš trajni dom ni odredište. 

Bog kaže kako bismo mi vjernici, kao njegova djeca, trebali gledati na život drugačije od nevjernika. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista. (Filipljanima 3, 19-20) - Mi kao pravi vjernici moramo razumjeti da je život mnogo više od godina koje proživimo na zemlji.

Autor poručuje čitateljima: Vječna ste bića i vaš je dom nebo. 

U Bibliji piše: Kristovi smo dakle poslanici. Ipak, mnogi takorečeno izdaju svoga Kralja i njegovo kraljevstvo prilagođavajući se uvjetima života na zemlji i zaboravljajući da su stvoreni za nešto više, za vječnost. Bog nas upozorava da se ne vežemo previše za ono što je oko nas jer je to prolazno. 

Upravo ta činjenica da zemlja nije naš trajni dom može biti objašnjenje zašto, kao Kristovi sljedbenici, doživljavamo teškoće, žalost i odbacivanje, a može objasniti i zašto se neka Božja obećanja čine neispunjenima, molitve neuslišanima, a okolnosti nepravednima. Ovo nije kraj priče! Ovdje nismo pretjerano sretni zato što to ne moramo biti. Stvarno mi se jako sviđa način na koji autor objašnjava ove tvrdnje: Riba nikad ne bi bila sretna životom na suhom jer je stvorena za vodu. Orao se nikad ne bi mogao osjećati zadovoljno kad mu ne bi dopustili letjeti. Vi se nikad nećete osjećati posve zadovoljnima na zemlji jer ste stvoreni za nešto mnogo bolje. 

Ogromna je greška misliti kako Bog za nas planira uspjeh, popularnost i slično. Vjernost Bogu ne jamči uspjeh u karijeri. Milijuni vjernika bili su mučenici, sve su izgubili a da ništa naročito nisu stekli ni ostvarili. Ali kraj ovoga života nije kraj! 

Bog ne smatra herojima vjere one koji na zemlji postignu uspjeh i moć, nego one koji se prema životu na zemlji odnose kao prema privremenoj zadaći i koji čvrsto vjeruju da ih nakon zemaljskog života čeka nešto mnogo bolje.

Biblija o, kako to autor naziva, Božjoj dvorani slavnih kaže sljedeće: U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za onom boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. (Hebrejima 11, 13-16)

Na kraju, evo još nečega za razmišljanje:

Kad život postane težak, kad vas slomi sumnja ili kad se pitate je li živjeti za Krista uopće vrijedno, sjetite se da još niste stigli kući. Kad umrete, nećete otići od svojeg doma - stići ćete u njega.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Peti)

5. Dan (14. veljače 2016.)

Život s Božjeg stanovišta

Glavna misao: Život je ispit; kuša nas kako ćemo postupati s onim što nam je povjereno.

Citat koji treba upamtiti: Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. (Luka 16, 10)
Pitanje za razmišljanje: Što mi se nedavno dogodilo, a za što sada znam da je bila kušnja od Boga? Što mi je Bog najveće povjerio?

Naš se život oblikuje prema metaforama kojima ga definiramo. Na pitanje "Kako vi vidite svoj život?" ima odgovora koliko i ljudi - život je cirkus, minsko polje, tobogan u lunaparku, slagalica, simfonija, putovanje, ples, bicikl s brzinama, kartaška igra (moraš igrati s kartama koje su ti dodijeljene) itd. 

Upravo je ta metafora vaš pogled na život. Ona utječe na više aspekata života nego što se vama možda čini: određuje vaša očekivanja, vrijednosti, odnose, ciljeve i prioritete.

Kako vi vidite život? Možda ga temeljite na pogrešnoj metafori. 

Autor kaže kako Biblija navodi 3 metafore koje nas poučavaju Božjem poimanju života. O dvije govori o ovom poglavlju pa ću si ja uzeti za zadaću da vam ih približim.

Život na zemlji je ispit. - Bog neprekidno ispituje ljudski karakter, vjeru, poslušnost, poštenje, odanost, ljubav. Autor navodi kako se riječi poput kušnja, iskušenje, pročišćavanje i ispitivanje u Bibliji spominju i više od 200 puta. Nisam sigurna da ih je baš brojao svaki puta kada je na neku od njih naišao, ali sigurna sam da se uistinu mnogo puta pojavljuju. 

Stvarno, naš ovozemaljski život je samo ispit. Neki su pali na tom ispitu kao npr. Adam i Eva, a neki su svaki puta prošli kao npr. David. 

Naš karakter u kušnjama se oblikuje i očituje. Uvijek i svugdje smo na kušnji - Bog neprestano promatra kako reagiramo na ljude, probleme, sukobe, uspjehe, razočaranja i slično. Gleda i one najsitnije, naizgled nebitne, postupke. 

Bog kuša našu vjeru, nadu, ljubav, ali najveća kušnja je kako se ponašamo kad ne možemo osjetiti Božju prisutnost u vlastitom životu. 

Kada shvatimo da je život ispit, i najmanju događaji bit će važni za oblikovanje našeg karaktera, svaki će dan postati važan, svaka sekunda postat će prilika za sazrijevanje, iskazivanje ljubavi, pouzdavanje u Boga. Naravno, kao i uvijek, dobra vijest je što Bog želi da prođemo na svakom ispitu koji je stavljen pred nas i nikada ne dopušta da neka kušnja bude veća od milosti koju nam On daje da savladamo tu kušnju. Bog vidi svaki položeni ispit i svaku trunku našeg truda uloženog u polaganje tog ispita i namjerava nas nagraditi u vječnosti.

Život na zemlji upravljanje je onim što nam je Bog povjerio. - Sve što posjedujemo na zemlji - energija, inteligencija, prilike i odnosi - sve je to dar od Boga koji nam je on povjerio na brigu. Svidjelo mi se što autor kaže da mi zapravo ne posjedujemo ništa za svojeg kratkog života na zemlji. Bog nam je samo posudio Zemlju. 

U priči o talentima, neki je poslovni čovjek povjerio svoje bogatstvo na upravljanje slugama dok je bio na putu. Kad se vratio, procijenio je koliko je svaki od tih slugu bio odgovoran. Rekao je: Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad velikim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga. 

Sve što mi činimo sada ima vječne posljedice. 

Također, upravljanje novcem (ovozemaljskim blagom) određuje koliko će nas Bog moći blagosloviti duhovnim (istinskim nebeskim) blagoslovima. 

Sprečava li možda način na koji upravljate onim što vam je povjereno Boga da učini nešto više u vašem životu? Može li vam On povjeriti i duhovno bogatstvo?

Isus je rekao: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je god mnogo povjereno, više će se od njega iskati. 

Život je ispit - što nam Bog više daje, više odgovornosti od nas očekuje.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Četvrti)

4. Dan (13. veljače 2016.)

Stvoreni ste da živite vječno

Whoever believes in the Son has everlasting life!

Glavna misao: Život je više od ovoga ovdje i sada.

Citat koji treba upamtiti: Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. (1 Ivanova 2, 17)

Pitanje za razmišljanje: S obzirom da sam stvoren za vječnost, što bih danas mogao prestati činiti, a što bih mogao početi činiti?

Ponovno, prva rečenica poglavlja otkriva o čemu se radi: Ovaj život nije sve što postoji. 

Naš život na zemlji, samo je proba za onu pravu predstavu u vječnosti. Ondje ćemo provesti mnogo više vremena. Bog je usadio vječnost u ljudsko srce. 

Čovjeku je urođena težnja da bude besmrtan. Smrt nam se uvijek čini nepravednom i neprirodnom, a baš je taj osjećaj da bismo trebali živjeti zauvijek (koji nam je Bog usadio u mozak) zaslužna za to.

Život na zemlji nudi nam brojne mogućnosti, ali naš odnos s Bogom dok smo na zemlji određuje naš odnos s njim u vječnosti. Kako kaže C. S. Lewis (autor zbirke Kronike iz Narnije): "Dvije su vrste ljudi: oni koji Bogu kažu: 'neka bude volja Tvoja' i oni kojima Bog kaže: 'Pa dobro, neka bude po tvojem.'" 

Kad se potrudite razumjeti da je ovaj život samo priprema za onaj život koji nas čeka nakon naše zemaljske smrti, počet ćete drugačije živjeti. Autor kaže: Počet ćete živjeti u svjetlu vječnosti. Naravno, vaš novi način života odrazit će se na sve dijelove vašeg života - odjednom vam se mnoge aktivnosti, ciljevi, pa čak i problemi neće činiti toliko silno važnima kao prije. Što živite bliže Bogu, sve ostalo čini se manje bitnim.

Kada živite u svjetlu vječnosti, više počinjete cijeniti odnose, negoli slavu i bogatstvo ili čak zabavu. Praćenje mode i popularnih vrijednosti više se ne čine tako važnima. 

Kada umrete, nećete prestati postojati! Zato sve što činite ovdje na zemlji ima vječne posljedice. Odzvanjaju mi stalno u mislima riječi autora: Svakim svojim postupkom odsviramo neku notu koja će zazvučati u vječnosti. 

Život je mnogo više od ovdje i sada! Naše danas samo je vrh ledenjaka, a vječnost je onaj dio ispod površine, dio koji se ne vidi. 

Naš mozak ne može zamisliti kako će nam biti u vječnosti s Bogom. Ali, Bog nam je dao neke naznake o tome kako je u nebu - opet ćemo biti skupa sa svojim voljenima koji su bili vjernici, oslobođeni svakog bola i patnje, nagrađeni za svoju vjernost na zemlji. Nećemo, ponavljam, nećemo ležati po okolnim oblačićima s aureolama nad glavama i svirati harfe! Ali jedno je sigurno, zbog vjernosti u ovome zemaljskom životu, uživat ćemo u nenarušenom zajedništvu s Bogom. 

Sjećam se kada sam prvi puta završila s čitanjem posljednjeg dijela Kronika iz Narnije. Rick Warren me u ovom poglavlju podsjetio na tu Lewisovu predodžbu o vječnosti sa posljednje stranice tog savršenog dječjeg serijala: Za nas je to svršetak svih priča... Ali za njih je to bio tek početak prave priče. Cijeli njihov život u ovome svijetu... bio je samo naslovnica: sada su napokon bili na početku Prvoga poglavlja Velike priče koju nitko na zemlji nije pročitao, koja se nastavlja u vječnost i čije je svako poglavlje bolje od prethodnoga.

O vječnosti bismo trebali razmišljati više, a ne manje, ne samo na sprovodima (ako i tada). Kao što smo se u majčinoj utrobi 9 mjeseci pripremali za ovaj život, a nakon toga nismo prestali postojati, tako je i ovaj život priprema za onaj koji dolazi. Autor nam daje nadu koja bi nam trebala biti svima jasan poticaj: Ako s Bogom imate odnos utemeljen na Isusu, ne morate se bojati smrti. Kroz nju ćete samo ući u vječnost. Ona će biti vaše posljednje iskustvo na zemlji, ali nećete zato prestati postojati. Više nego kraj vašeg života, ona će biti rođenje u vječni život.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Treći)

3. Dan (12. veljače 2016.)
Što pokreće vaš život?

Glavna misao: Svrhovit život put je do mira.

Citat koji treba upamtiti: Bog daje mir onima koji se čvrsto drže njegova puta, koji čuvaju mir jer se u njega uzdaju.

Pitanje za razmišljanje: Što bi moja obitelj i prijatelji rekli: što pokreće moj život? Što bih ja želio da ga pokreće?

Svačiji život nešto pokreće, usmjerava, vodi, kontrolira i njime upravlja. Što pokreće vaš život?

Trenutno ste možda zaokupljeni nekim problemom, pritiskom ili pak rokom do kojega nešto morate napraviti; možda vas progone bolna sjećanja, strahovi i slično. 

Nekoliko najčešćoj okolnosti, vrijednosti i emocija koje pokreću nečiji život su (prema autoru) sljedeći:

Osjećaj krivnje - Mnogi ljudi provedu gotovo cijeli život pokušavajući pobjeći od nekog postupka zbog kojeg su požalili jer osjećaju krivnju, osjećaju sram. Njima upravljaju uspomene - dopuštaju prošlosti da upravlja njihovom budućnošću. Istina, mi smo stvoreni od lekcija koje smo naučili zbog onoga što nam se dogodilo u prošlosti, ali ne moramo biti zatočenici tih događaja. Upravo je Bog taj koji je najbolji u tome da čovjeku pruži novi početak i zato, ako se osjećate zatočenima zbog osjećaja krivnje, vjerujte da Bog uistinu može s ostatkom vašeg života učiniti predivne stvari.

Srdžba i gnjev - Mnogi ljudi pamte svaku uvredu i gotovo nikad ju ne opraštaju. Većina njih zatvori se u sebe i u sebi potiskuju taj gnjev, dok samo neki eksplodiraju. U svakom slučaju, i jedno i drugo je potpuno nekorisno. Vjerujte mi da govorim iz vlastitog iskustva kada kažem da je većina tih ljudi koji su vam nanijeli bilo kakvu bol ustvari zaboravila na to. Zašto se vi onda grčite u tolikim bolovima? Što je bilo, bilo je. To nitko ne može promijeniti. Ali, ako ne pustite to, izgubit ćete ostatak svog života na nepotrebnu srdžbu. Izvucite pouku iz svega i idite dalje. Teško je, znam, ali nije nemoguće.

Strah -  Strah može biti posljedica mnogočega, ali bez obzira na uzrok, ljudi koji žive u strahu često su ti koji propuste savršene prilike zato što se boje zakoračiti van i pokušati. Autor savršeno opisuje strah kada kaže Strah je tamnica u koju se ljudi sami zatvaraju; on će vas spriječiti da postanete ono što vam je Bog namijenio da budete. Ali, autor nam daje i savjet kako da se borimo protiv straha: Morate mu se suprotstaviti oružjem vjere i ljubavi. 

Materijalizam - Ljudima koje ovo područje privlači, životni cilj postaje želja za stjecanjem dobara, a to temelje na pogrešnom razmišljanju da ćemo, ako imamo više, biti sretniji i sigurniji, što je netočno. Autor lijepo zaključuje: Bogatstvo se može u trenutku izgubiti zbog činitelja na koje ne možemo utjecati. Pravu sigurnost možete pronaći samo u onome što vam nitko nikad ne može oduzeti - u svojem odnosu s Bogom.

Želja za priznanjem - Ljudi, koje pokreće potreba za priznanjem, dopuštaju da očekivanja ostalih iz njihove okoline (roditelja, profesora, prijatelja itd.) upravljaju njihovom svakodnevicom. Nažalost, kako to autor ove knjige kaže, oni koji jure za mnoštvom uglavnom se u njemu i izgube.

Ima još toga što često pokreće naš život, a također vodi u slijepu ulicu: neiskorištene mogućnost, nepotreban stres i neispunjen život. Mislim da je jako bitno da naučimo živjeti svrhovito - životom koji vodi Božja svrha. U ovom poglavlju autor iznosi i nekoliko velikih koristi od svrhovitog života pa ću ih i ja navesti ovdje redom kako su opisani i u knjizi.

Znate li svrhu svojeg života, to će mu dati značenje. - Stvoreni smo da živimo smislenim životom. Ako u svom životu imate značenje, moći ćete podnijeti sve što vam se nađe na putu da živite punu svrhu, ali ako nemate značenja, sukladno s tim nećete moći podnijeti gotovo ništa. Nije najtragičnije umrijeti, nego besciljno živjeti. Za život nam je, osim prijeko potrebnih spojeva poput zraka, vode i sl., potrebna i nada, a potrebna nam je da bismo mogli izdržati. Nadu ćemo imati imamo li svrhu. 

Znate li svrhu svojeg života, to će vam pojednostaviti život. - I uistinu, kada znate što trebate činiti da ispunite svrhu života koju je za vas namijenio Bog, nećete morati 'gubiti' vrijeme otkrivajući čemu ćete se posvetiti i u kolikoj mjeri. Svrhovit život dovest će vas do jednostavnijeg načina života i zdravijeg radnog rasporeda. 

Kad budete znali svrhu svojeg života, vaš će život dobiti smjer. - Jednom kada znamo što je svrha našeg života, moći ćemo napore i energiju usmjeriti u ono što je uistinu važno, a time ćemo postati i djelotvorniji jer ćemo birati što radimo. Bez jasnog cilja vrlo vjerojatno ćemo neprekidno mijenjati smjer, odnose, poslove itd. nadajući se da će ona iduća unijeti red u naš život. Ono što zapravo moramo učiniti jest prestati sve iskušavati. Moramo činiti manje, riješiti se nekih, čak i dobrih, aktivnosti kako bismo se posvetili onome što je najvažnije. 

Svrha će vam dati volje za život. - Svrha uvijek nadahnjuje strast. Besmisleni posao nas iscrpljuje i oduzima nam radost. Uvijek je lakše raditi ono što nas ispunjava kroz jasno vidljiv cilj. Pravu ćete životnu radost imati ako se stavite u službu svrhe koja vam se čini veličanstvenom; budete li prirodna sila na djelu, a ne grozničavi, sebični, boležljivi i tugaljivi bezveznjak koji se žali kako se svijet ne želi posvetiti tomu da njega usreći.

Doznate li svrhu svojeg života, bit ćete spremni za vječnost. - Mnogi ljudi žele da ih se pamti jednom kad umru. Ali ne! Ne smijemo živjeti s ciljem da nas drugi pamte. Ovdje smo da bismo se pripremili za vječnost. Nije najvažnije ono što će drugi reći o našem životu, nego ono što će Bog o njemu reći. Sve će naše pobjede biti zaboravljene, rekordi srušeni, a mi se toliko trudimo za života stvoriti nešto što ćemo ostaviti iza sebe kako bismo bili upamćeni. Mudrije je, kako autor kaže, vrijeme posvetiti građenju vječne baštine. 

Jednog ćemo dana stati pred Boga, a on će ocijeniti naš život - bit će to kao posljednji ispit prije ulaska u vječnost. Naravno, Bog nas ljubi i želi da prođemo na tom ispitu i zato nam je dao odgovore po kojima se možemo pripremati - odgovore koji se nalaze u Bibliji. Autor navodi da se, prema onome što piše u Bibliji, može zaključiti da će nam Bog postaviti dva presudna pitanja.

Kako si postupio s mojim Sinom Isusom Kristom?

i:
Što si učinio s onime što sam ti dao? Što si učinio sa svojim životom - sa svojim darovima, mogućnostima, talentima, snagom, odnosima, svime što sam ti dao? Jesi li ih trošio na sebe ili si ih rabio za svrhu radi koje si stvoren?
Što kažete? Hoćete moći odgovoriti na ta pitanja jednom kad vam budu postavljena? Ja se nadam da hoćete. 

Ostavljam vam sve ovo što sam napisala uz pomoć knjige Svrhovit život kao podlogu za razmišljanje. 

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Drugi)

2. Dan (11. veljače 2016.)
Niste se slučajno rodili!

Glavna misao: Nisam se slučajno rodio.

Citat koji treba upamtiti: Jahve (...) te stvorio, (...) od utrobe te sazdao i pomaže ti (Izaija 44, 2)

Pitanje za razmišljanje: Znam da me Bog stvorio kao jedinstvenu osobu. Što mi je to u mojoj osobnosti, podrijetlu ili tjelesnom izgledu teško prihvatiti?

Istina, možda postoji dosta nas ovdje na ovome svijetu čija rođenja naši roditelji nisu planirali, dogodilo se. Ali, ima tu nešto više. Bog nas je isplanirao. On je očekivao naše rođenje. On je na nas prvi mislio, i prije nego smo bili začeti. Vrijeme je da shvatimo: živimo zato što nas je Bog želio stvoriti. 

On je odredio svaku pojedinost, odredio je i koje ćemo darove posjedovati i ono, možda, najbitnije - dao nam je jedinstvenu sposobnost, svakome onako kako je On to zamislio. Točno svaki trenutak našeg života - od onog predivnog dana kada smo došli na ovaj svijet, do onog dana kada ćemo napustiti taj isti svijet - Bog je unaprijed isplanirao. 

Također, osim vremena našeg rođenja, Bog je točno osmislio i gdje ćemo se roditi. Kako divno autor naglašava: Bog nikada ništa ne radi slučajno, i nikad ne griješi. Ima razlog za sve što stvori. Svaku je biljku i životinju Bog isplanirao; svaku je osobu stvorio imajući na umu svoju svrhu. Bog vas je stvorio zbog ljubavi. Bog je čak i cijeli svemir stvorio za nas - mi smo u središtu njegove ljubavi. 

Zašto je to Bog učinio? Zašto se uopće trudio stvoriti nešto tako nevjerojatno? Ponovno autor zaključuje: Zato što je Bog ljubav. Takvu je vrstu ljubavi teško shvatiti, ali se na nju itekako može osloniti. 

Bog nas je želio stvoriti kako bi nam pokazao baš tu ljubav. Kaže autor da bismo, kada ne bi bilo Boga, svi bili posljedica "slučaja", ne bismo trebali čitati njegovu knjigu jer život tada ne bi imao smisla, ne bi imao značenja ni svrhe, ne bi postojalo dobro ni zlo ni nada. Malo bole te riječi. Život ne bi imao svrhe, smisla ni značenja. Ali onda u sljedećem odlomku piše: Ali postoji Bog koji vas je s razlogom stvorio i vaš život ima duboko značenje! Dakle, ako želimo otkriti značenje i svrhu, to možemo učiniti tek kada za polazište uzmemo Boga. 

Ostavljam vas sa stihovima pjesme Russella Kelfera čiji su stihovi napisani na kraju ovog Drugog Dana u knjizi Svrhovit život. Nadam se da ćete moći, kao i ja, pronaći dubinu značenja tih riječi.

S razlogom si takav kakav jesi. 

Složenog plana si dio.

Dragocjeno si, savršeno, jedinstveno djelo.

Posebnim muškarcem ili ženom Bog te stvorio.

S razlogom izgledaš baš tako.

Naš Bog nije pogriješio.

Satkao te u utrobi majčinoj

- baš te je takvog htio.

I roditelje tvoje odabrao je.

Ma kako se to činilo tebi,

Bog ih je stvorio prema svojem planu.

Gospodarev pečat nose na sebi.

Zbog bolne nevolje tvoje

Bog je i sam plakao, ali joj je dopustio

da tvoje srce oblikuje.

Da bi njemu sličniji bio.

S razlogom si takav kakav jesi.

Gospodar te stvorio žezlom svojim.

Takav si kakav jesi, ljubljeni,

Zato što Bog postoji!

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Prvi)

~Danas, s ovom objavom, započinjem svoj četrdesetodnevni projekt Svrhovit život 

prema istoimenoj knjizi Ricka Warrena.~

1. Dan (10. veljače 2016.)

Sve započinje s Bogom

Glavna misao: Nije riječ o meni.

Citat koji treba upamtiti: Sve je po njemu i za njega stvoreno (Kološanima 1, 16b)

Pitanje za razmišljanje: Kako se mogu, unatoč svemu oko mene što govori drugačije, podsjećati da je najvažnije živjeti za Boga, a ne za sebe?

Prva rečenica ove knjige šokirala me: Nije riječ o vama. Zaintrigirala je moje misli i poželjela sam što prije pročitati o kome je to onda točno riječ. Vrlo sam brzo dobila odgovor - u 3. ili 4. rečenici. Želite li saznati zašto ste stavljeni na ovaj planet, morate krenuti od Boga. 

Često nas potraga za smislom života zbunjuje što nije neobično. Ali jeste li se ikada upitali zašto već tisućama godina nitko ne može pronaći potpuni odgovor na to pitanje? Možda tražimo na pogrešnom mjestu. Možda ne slušamo one koji imaju odgovor i koji ga mogu s nama podijeliti. Rick Warren jedan je od tih koji imaju odgovor i on ga je podijelio sa svima nama u svojoj knjizi: zato što obično započinjemo s pogrešne strane - od sebe. Postavljamo egocentrična pitanja: Što ja želim biti? Što da radim sa svojim životom? Koji su moji ciljevi, težnje, snovi za budućnost? 

Ja, moj, svoj... Sve se izgleda vrti oko nas. A što ako to ustvari nije tako? Što ako ipak postoji nešto veće? Mislim, na ovaj način - stavljanjem sebe u centar svega - smo već pokušali. Možda je vrijeme da krenemo drugačijim putem. 

Kako autor lijepo objašnjava: Ali kako se niste sami stvorili, ne možete ni znati za što ste stvoreni! Kad bih vam dao neki izum koji nikad prije niste vidjeli, ne biste mu znali svrhu, a ni on sam vam je ne bi mogao reći. Nju biste mogli doznati jedino od njegova stvaratelja. 

Ukoliko želimo saznati pravu svrhu onoga zašto smo ovdje moramo krenuti, ne od nas samih, nego od onoga koji je stvorio ovaj savršeni izum našeg tijela - od Boga. 

Toliko predvidljivih koraka za otkrivanje svojeg smisla čujemo svakog dana: Razmisli o svojim snovima. Odredi koje su ti vrijednosti važne. Postavi sebi ciljeve. Otkrij što ti ide od ruke. Seži za velikim. Ne odustaj! I još ih je jako mnogo. Takve preporuke, istina, često dovode do velikog uspjeha, ali biti uspješan i ispuniti svrhu svog života često nije isto. 

Autor otkriva 3 činjenice o svrsi ljudskog života iz jednog biblijskog citata:

1. Svoj ćete identitet i svrhu otkriti kroz odnos s Isusom Kristom.
2. Bog je o vama razmišljao mnogo prije nego ste vi i pomislili na Njega. Njegova je svrha za vaš život nastala prije nego ste vi o njoj počeli razmišljati. Isplanirao je vaš život prije nego što ste postojali; vi na to niste utjecali! Možete izabrati svoje zanimanje, supružnika, hobi i još mnogo toga, ali svrhu svojeg života ne možete birati.
3. Svrha vašeg života uklapa se u mnogo širu svrhu koju je Bog osmislio za vječnost.

Također, na  samom kraju Prvog Dana svidjelo mi se spominjanje ruskog romanopisca Andreja Bitova koji je odrastao u ateističkom ozračju - sa 27 godina vozio se na običan dan željeznicom shrvan očajem, činilo mu se da je sav život odjednom stao; kako nema budućnosti, a još manje značenja, a onda mu se odnekle pojavila rečenica: Život bez Boga nema smisla. Kaže Bitov kako ga je ta rečenica nosila uvis poput pokretnih stuba. Zar nije prekrasno osjetiti kako najveći (i jedini) smisao dolazi upravo od Boga? 

Ponovila bih rado još jednom pitanje za razmišljanje koje autor postavlja: Kako se mogu, unatoč svemu oko mene što govori drugačije, podsjećati da je najvažnije živjeti za Boga, a ne za sebe? Neću dati svoj odgovor na to pitanje jer tada možda neki od vas ne bi koristili to pitanje za razmišljanje. Ovako, na kraju ovog prvog dana našeg četrdesetodnevnog putovanja u potrazi za smislom života kroz oči vjere, ostavljam vas da malo prekopavate svoje misli i svoju savjest i pokušate donijeti odgovor na to pitanje.