Rick Warren: Svrhovit život (Dan Deseti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

10. Dan (19. veljače 2016.)

Smisao proslavljanja

Glavna misao: Smisao proslavljanja je predanje.
Citat koji treba upamtiti: I ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. (Rimljanima 6, 13)
Pitanje za razmišljanje: Koja područja svojeg života ne želim predati Bogu?

Prva rečenica ovog poglavlja je istovremeno i glavna misao: Smisao proslavljanja je predanje. 

Današnja je kultura natjecateljski orijentirana. Svi nas uče da ne odustajemo i ne popuštamo. Rezultat toga je činjenica da ne razmišljamo puno o predanju. Radije bismo pričali o uspjehu, pobjeđivanju i osvajanju nego o popuštanju, podložnosti, poslušnosti i predanju. Ali upravo je predanje Bogu smisao slavljenja. Ne prepuštamo mu se zbog straha ili osjećaja dužnosti, nego s ljubablju.

Pravo proslavljanje Boga događa se kada se posve prepustite Bogu. Važno je da to učinimo ukoliko želimo osjetiti istinsku prisutnost Boga u našem životu. 

Osjećam dužnost da vas upozorim sve: kad se odlučite živjeti potpuno predanim životom, vaša će odluka doći na kušnju. Ponekad ćete zbog te odluke morati činiti nešto što je ljudima odbojno, nešto što će vas skupo koštati, nešto što će se činiti nemogućim. Često će to značiti da ćete činiti upravo suprotno od onoga što biste željeli. 

Prepreke poput straha, ponosa i zbunjenosti mogu nas spriječiti da se potpuno predamo, ali to je samo zato što ne shvaćamo koliko nas Bog ljubi pa želimo imati nadzor nad svojim životom.

Mogu li se pouzdati u Boga?

      Ne samo da se možemo u Boga pouzdati, nego je to nužno za predanje. Biste li ikada ikome povjerili sve što imate ako toj osobi ne vjerujete? Naravno da ne biste. Isto je i sa predanjem svog života Bogu - ako mu ne vjerujete ne možete mu se ni predati, a možete mu vjerovati jedino ako ga bolje upoznate. 

Bog je pun ljubavi i strpljenja za svakoga od nas i voli nas mnogo više nego što možemo i zamisliti. Najveći iskaz njegove ljubavi prema nama bila je žrtva njegovog jedinorođenog Sina. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Još ne vjerujete? Pogledajte samo Isusa na križu, raširenih ruku koje govore "Ovoliko vas volim. Radije bih umro nego živio bez vas."

Poznavati vlastita ograničenja.

      Zbog vlastitog ponosa ponekad ne želimo priznati da nemamo nadzor nad svime. Ta želja da imamo potpuni nadzor uzrok je stresa u našem životu jer mi, obični ljudi, trudimo se naređivati i petljati se u Božji posao u nama. Želimo imati sve moći, biti najbolji, najbogatiji, najpametniji, a kada se to ne ostvari, srdimo se, zavidimo drugima.

Što znači predati se Bogu?

      Predanje Bogu nikako nije izgovor za lijenost. To nije prihvaćanje nepromijenjenog stanja. To znači upravo suprotno: žrtvovati cijeli svoj život i možda čak i trpjeti da bi se promijenilo ono što se treba promijeniti. 

C. S. Lewis je napisao: Što se više prepuštamo Bogu u ruke, to više postajemo sobom - jer nas je on stvorio. On je zamislio sve te različite ljude koji vi i ja trebamo biti...tek kad se okrenem Kristu, kad se predam Njegovoj osobi, doista posjedujem pravu vlastitu osobnost. 

Znat ćemo da smo predani Bogu onog trenutka kad se budemo oslanjali na Boga da radi za nas umjesto da drugima namećemo svoje planove; pustit ćemo sve iz ruku i pustiti Boga da radi. 

Najveći primjer predanja je sam Isus koji je noć prije raspeća prepustio sve Božjem, Očevom, planu. Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću nego što hoćeš ti! Rick Warren kao komentar na ovaj citat navodi da Isus nije zahtijevao od svog Oca da ga oslobodi boli, nego je molio: Bože, ako je u tvojem najboljem interesu da otkloniš ovu patnju, molim te da to učiniš. Ali ako ona bude poslužila tvojoj svrsi, onda je prihvaćam. 
Dakle, što je pravo predanje Bogu? Kada kažemo: Oče, ako je ova nevolja, bol, bolest ili okolnost potrebna da se ispuni tvoja svrha i da se ti proslaviš u mojem životu ili u životu koga drugog, molim te, nemoj je otkloniti. 

Blagoslov predanja.

         Predamo li se Bogu, iskusit ćemo slobodu, nećemo se više ničega bojati, niti ćemo morati nečemu popuštati. Bog se koristi predanim ljudima kako bi ispunio svoj plan, svoju svrhu. Ništa nije moćnije od života predanog u Božje ruke.

Najbolji život.

        Ne predamo li se Bogu, predat ćemo se mišljenjima i očekivanjima drugih ljudi, novcu, strahu ili ponosu ili pak nečemu drugom. Svi se na kraju nečemu predamo. Dakle, ne predamo li se Kristu, predali smo se kaosu. 

Predanje nije najbolji, već jedini način života. To je pametan način da služimo Bogu. Predanje vlastitog života Bogu razborit je čin vrlo inteligentna čovjeka; to je nešto najodgovornije što možemo učiniti sa svojim životom. Kaže Rick: Najmudriji trenuci vašeg života bit će oni u kojima ćete reći DA Bogu. 

Predajte sve Bogu: sve za čime žalite, sve nevolje koje vas muče, sve što želite ostvariti u budućnosti, sve svoje strahove, snove, slabosti, navike, rane, ovisnosti. Pustite da Isus upravlja volanom vašeg života. Ne bojte se jer ništa čime On upravlja ne može izmaknuti nadzoru. 

Isus je rekao: Želi li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.

Jeste li potpisali takav ugovor s Bogom ili se još uvijek borite s činjenicom da Bog ima pravo činiti s vašim životom što želi? Sada je pravo vrijeme da se predate! Predajte se Božjoj milosti, ljubavi, mudrosti! Nećete požaliti.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Deveti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

9. Dan (18. veljače 2016.)

Kada se Bog smiješi

Glavna misao: Bog se smiješi kad se pouzdajem u njega.
Citat koji treba upamtiti: Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu. (Psalam 147, 11)
Pitanje za razmišljanje: Bog zna što je najbolje; u kojem području života bih se najviše trebao u njega pouzdati?

Zamislite kako bismo se dobro osjećali kada bismo vidjeli da smo nečime izmamili osmijeh na Božje lice. Kada se to Bog smiješi?

Bog se smiješi kad ga volimo više od svega.

    Bog od nas najviše želi da živimo u zajedništvu s njim, u odnosu s njim! On, naš Stvoritelj, želi imati zajedništvo s nama. Jer ljubav mi je mila, a ne žrtve, poznavanje Boga, a ne paljenice. Ljubav Božja je gorljiva. Bog želi da mu uzvratimo ljubav, čezne da ga upoznamo, da živimo s njim. Naučiti voljeti Boga - to bi trebao biti naš najveći cilj. Isus je rekao da je to najveća zapovijed: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. 

Bog se smiješi kad se potpuno pouzdamo u njega.

      Posve se pouzdati u Boga znači vjerovati da On zna što je najbolje. Pouzdavati se u Boga znači i proslavljati ga. Baš kao što su roditelji sretni kad se djeca pouzdaju u njihovu ljubav, tako i Boga usrećuje naša vjera.

Bog se smiješi kad smo mu od srca poslušni.

      Bog ne duguje nikome od nas objašnjenje za to što od nas traži. Poslušnost, s druge strane, ne može čekati kao objašnjenje. Kaže Rick da zapravo neke zapovijedi nećemo ni razumjeti prije nego što im postanemo poslušni. Zato je poslušnost ključ razumijevanja. Poslušnost od srca, potpuna poslušnost, je radosna i oduševljena poslušnost. Kao Božja djeca možemo poslušnošću razveseliti našeg Oca na nebesima. Zašto Bog tako voli poslušnost? Zato što ona dokazuje da ga zaista volite. 

Bog se smiješi kad ga neprestano slavimo i zahvaljujemo mu.

       Bog uistinu voli kada mu iskazujemo poštovanje i zahvalnost. Nešto se divno zbiva dok slavimo i hvalimo Boga! Naše se srce puni radošću! Mi uživamo u onome što e Bog za nas učinio, a kad tu radost iskažemo njemu, to usrećuje i njega.

Bog se smiješi kad se koristimo svojim sposobnostima.

       Nekima od nas možda se nekada učini da se Bogu sviđa samo kada činimo sve one duhovne stvari, primjerice idemo u crkvu, molimo se ili govorimo drugima o svojoj vjeri. Međutim, Bog zapravo uživa gledajući svaku pojedinost u našem životu. Njemu ništa ne promakne. Sve što ljudi čine, osim grijeha, može razveseliti Boga. Istina, Bog je jako sretan kad nas vidi da se molimo i idemo u crkvu, ali usrećuje ga i kad koristimo sve darove i sposobnosti koje nam je dao. Ako pokušavamo biti ono što nismo, nikada nećemo Boga usrećiti - time samo odbijamo njegovu mudrost. Počnimo svoje sposobnosti koristiti za Božje zadovoljstvo!

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Osmi)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

8. Dan (17. veljače 2016.)

Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

Glavna misao: Bog me stvorio radi svojeg zadovoljstva.
Citat koji treba upamtiti: Jer Jahve ljubi narod svoj. (Psalam 149, 4a)
Pitanje za razmišljanje: Koji bih običan posao mogao početi obavljati kao da ga radim za samog Isusa?

Onog trenutka kada smo došli na svijet Bog je stajao ondje kao nevidljivi svjedok i smiješio se kada je vidio naše rođenje. On je želio da živimo; nije nas trebao stvoriti, ali je odabrao to učiniti radi svog vlastitog zadovoljstva, svoje dobrobiti, slave, svrhe i užitka.

Upravo je prva svrha našeg života pružiti užitak Bogu. To dokazuje našu vrijednost. 

Jedan od najljepših darova koje vam je Bog darovao je sposobnost da osjećate zadovoljstvo. - kaže autor. Bog želi da mi uživamo u životu, a razlog zašto nam je Bog darovao sposobnost da osjećamo zadovoljstvo je taj što smo stvoreni na njegovu sliku. 

Ipak, često na to zaboravljamo. Zaboravljamo da i sam Bog ima osjećaje. Bog zna biti žalostan, srdit, osjeća tugu, sućut i žalost kao i sreću, radost i zadovoljstvo. On nas voli, uživa, raduje se. 

Prva podebljana tvrdnja u ovom poglavlju jest: Pružanje zadovoljstva Bogu naziva se "slavljenjem" ili "klanjanjem". Bog je potrebu za tim istim klanjanjem usadio u naše biće i mi zato imamo potrebu da se bliže povežemo s Bogom. Sve što činimo Bogu na zadovoljstvo, klanjanje je. 

Nadalje, klanjanje je mnogo više od glazbe. Malo me šokirala izjava autora da ne postoji nešto što bi se moglo nazvati kršćanskom glazbom. Ali kako sam čitala dalje rečenice, postalo mi je jasno na što cilja. Postoje samo takvi tekstovi pjesama. Riječi posvećuju glazbu, a ne melodija. Nema duhovnih melodija. Da vam nešto odsviram bez pjevanja, ne biste imali pojma je li riječ o kršćanskoj pjesmi ili nije.

Sljedeća podebljana tvrdnja jest: Slavljenje ne služi vašoj dobrobiti. Okej, ponovno možda za neke ova rečenica grubo zvuči, ali ustvari je u redu. Kada slavimo Boga, cilj nam je pružiti Bogu zadovoljstvo, ne sebi. Nedjeljno misno slavlje nije namijenjeno prvenstveno nama. Naravno, istina je da odlazak nedjeljom na misu ima svoje koristi i za nas, ali mi ne idemo na misu kako bismo rekli "Baš je danas bilo predivno. Jako mi je koristilo.", nego zato što nam je cilj proslaviti Boga.

I posljednja podebljana tvrdnja je: Proslavljanje nije dio vašeg života; ono je vaš život. Uzmite svoj običan, svakidašnji život - spavanje, jelo, odlaženje na posao i sve što obavljate - i stavite to pred Boga kao žrtvu. Kako se sve može činiti Bogu na slavu? Čineći sve tako kao da činimo Isusu i razgovarajući s njim dok radimo to što radimo. 

To je pravo proslavljanje Boga.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Sedmi)

7. Dan (16. veljače 2016.)

Razlog za sve

Glavna misao: Sve postoji radi Boga.
Citat koji treba upamtiti: Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! (Rimljanima 11, 36)
Pitanje za razmišljanje: Kako da svoj dnevni raspored prilagodim spoznaji o Božjoj slavi?

Ponovno prva rečenica samog poglavlja otkriva o čemu se radi: Sve je za njega. 

Bog je sve stvorio sebi na slavu i bez Božje slave ne bi bilo ničega. Znamo da Bog uživa u raznolikosti, da voli ljepotu i red, da je mudar i kreativan. Božja je slava opisana kao vatra koja sažiže, oblak, grmljavina, dim i blještavo svjetlo. 

Božja se slava najbolje može vidjeti u Isusu - On je Svjetlo svijeta i osvjetljava Božju narav.

Nama ljudima zapovjeđeno je da priznamo Božju slavu, da ju opjevavamo, da ju odražavamo. Zašto? Zato što to Bog zaslužuje! Biblija kaže: Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno. 

Kako možemo proslavljati Boga? 

Isus je proslavio Boga, svog Oca, tako što je ispunio svoju svrhu na zemlji. Mi Boga možemo proslaviti na isti način. Čovjek proslavlja Boga kad živi punim životom! 

Boga proslavljamo klanjajući mu se. 

     C.S.Lewis je rekao: Bog želi da mu se klanjamo zbog ljubavi, zahvalnosti i užitka, a ne iz dužnosti. 

Klanjanje je mnogo više od slavljenja Boga. To je životni stil voljenja Boga, predavanja sebe da nas On upotrijebi za svoje svrhe. 

Bogu prinosimo slavu voleći ostale vjernike.

     Slijediti Krista ne znači samo vjerovati; to znači i pripadati Božjoj obitelji i učiti se voljeti tu obitelj onako kako ju Bog voli, zato što je Bog ljubav. 

Boga proslavljamo postajući poput Krista.

      Duhovno sazrijevati znači postati poput Isusa u razmišljanju, osjećajima i postupcima. Kad smo Krista prihvatili, Bog nam daje novi život i novu narav. 

Boga proslavljamo tako da svojim darovima služimo drugima.

      Svakoga od nas Bog je stvorio kao svoju kreaciju obdarenu talentima, darovima, vještinama i sposobnostima. Ali, Bog nam sve to nije darovao u sebične svrhe. On želi da te sposobnosti budu korisne i drugima. U Bibliji piše: Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje. Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova!

Boga proslavljamo tako da ljudima govorimo o njemu.

      Bog nikako ne želi da njegova ljubav ostane tajna. Kad saznamo istinu, On od nas očekuje da je kažemo i ostalima. 

Doživotno živjeti za Boga zahtijeva promjenu prioriteta, rasporeda, odnosa s ljudima i ustvari svega ostalog. To će nekad značiti da treba odabrati teži put umjesto lakšeg. 

Isus je stajao na raskrižju - da ispuni svoju svrhu i proslavi Boga ili da se povuče i živi ugodnim životom? Mi se isto nalazimo pred tim raskrižjem - hoćemo li živjeti za vlastito zadovoljstvo ili ćemo ostatak života proživjeti Bogu na slavu znajući da nam je obećao vječne nagrade? Mislim da je dovoljan još jedan biblijski citat da odgovori na ovo pitanje u moje ime: Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

Vrijeme je i za vašu odluku! Za koga ćete živjeti; za sebe ili Boga? Možda mislite da nemate snage, ali ne brinite; Bog će vam dati sve što je potrebno ako se odlučite živjeti za njega. Hoćete prihvatiti njegov poziv? 

No, prije svega: vjerujte! Vjerujte da vas je Bog stvorio radi svoje svrhe. Vjerujte da se niste slučajno rodili. Vjerujte da vas je Bog odabrao za sve ovo. I vjerujte da vam Bog, bez obzira što ste učinili, uvijek želi oprostiti.

Dalje, primite. Primite Isusa u svoj život. Primite Božje oproštenje. Primite Duha koji će vam dati moć da ispunite Božju svrhu za vaš život. Recite: Isuse, vjerujem u tebe i prihvaćam te.

Autor (a i ja s njim) čestita svima koji su iskreno izgovorili tu molitvu. Želimo vam dobrodošlicu u veliku Božju obitelj. Sada ste spremni otkriti Božju svrhu za svoj život i početi po njoj živjeti. 

Autor vam preporučuje da to nekome kažete jer trebat će vam potpora. I vjerujte mi, u pravu je kad to kaže. Neće biti lako od sada pa nadalje, ali isto tako neće biti ni nemoguće. Vjerujte da će vam Bog dati sve što vam treba kako biste ga slijedili. 

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Šesti)

6. Dan (15. veljače 2016.)

Život je privremena zadaća

Glavna misao: Ovaj svijet nije moj dom.
Citat koji treba upamtiti: Nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. (2 Korinćanima 4, 18)

Pitanje za razmišljanje: Kako bi činjenica da je život na zemlji samo privremena zadaća trebala promijeniti način na koji sad živim? 

U prošloj objavi pisala sam, kao i autor u poglavlju svoje knjige, o dvije biblijske metafore za naš život: život je ispit i život je upravljanje onim što nam je od Boga povjereno. 

Međutim, postoji i treća biblijska metafora za naš život, a upravo će o toj metafori biti riječ u ovoj objavi i u šestom poglavlju knjige Svrhovit život.

Život na zemlji privremena je zadaća. Život se u Bibliji uspoređuje s dahom, utrkom na brze staze, pramičkom dima, sve zato da bi nas se upozorilo na kratkotrajnost, privremenost i prolaznost života. 

U usporedbi s vječnošću naš je život jako kratak, a zemlja je samo naše privremeno prebivalište - ona nije naš trajni dom ni odredište. 

Bog kaže kako bismo mi vjernici, kao njegova djeca, trebali gledati na život drugačije od nevjernika. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista. (Filipljanima 3, 19-20) - Mi kao pravi vjernici moramo razumjeti da je život mnogo više od godina koje proživimo na zemlji.

Autor poručuje čitateljima: Vječna ste bića i vaš je dom nebo. 

U Bibliji piše: Kristovi smo dakle poslanici. Ipak, mnogi takorečeno izdaju svoga Kralja i njegovo kraljevstvo prilagođavajući se uvjetima života na zemlji i zaboravljajući da su stvoreni za nešto više, za vječnost. Bog nas upozorava da se ne vežemo previše za ono što je oko nas jer je to prolazno. 

Upravo ta činjenica da zemlja nije naš trajni dom može biti objašnjenje zašto, kao Kristovi sljedbenici, doživljavamo teškoće, žalost i odbacivanje, a može objasniti i zašto se neka Božja obećanja čine neispunjenima, molitve neuslišanima, a okolnosti nepravednima. Ovo nije kraj priče! Ovdje nismo pretjerano sretni zato što to ne moramo biti. Stvarno mi se jako sviđa način na koji autor objašnjava ove tvrdnje: Riba nikad ne bi bila sretna životom na suhom jer je stvorena za vodu. Orao se nikad ne bi mogao osjećati zadovoljno kad mu ne bi dopustili letjeti. Vi se nikad nećete osjećati posve zadovoljnima na zemlji jer ste stvoreni za nešto mnogo bolje. 

Ogromna je greška misliti kako Bog za nas planira uspjeh, popularnost i slično. Vjernost Bogu ne jamči uspjeh u karijeri. Milijuni vjernika bili su mučenici, sve su izgubili a da ništa naročito nisu stekli ni ostvarili. Ali kraj ovoga života nije kraj! 

Bog ne smatra herojima vjere one koji na zemlji postignu uspjeh i moć, nego one koji se prema životu na zemlji odnose kao prema privremenoj zadaći i koji čvrsto vjeruju da ih nakon zemaljskog života čeka nešto mnogo bolje.

Biblija o, kako to autor naziva, Božjoj dvorani slavnih kaže sljedeće: U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za onom boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. (Hebrejima 11, 13-16)

Na kraju, evo još nečega za razmišljanje:

Kad život postane težak, kad vas slomi sumnja ili kad se pitate je li živjeti za Krista uopće vrijedno, sjetite se da još niste stigli kući. Kad umrete, nećete otići od svojeg doma - stići ćete u njega.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Peti)

5. Dan (14. veljače 2016.)

Život s Božjeg stanovišta

Glavna misao: Život je ispit; kuša nas kako ćemo postupati s onim što nam je povjereno.

Citat koji treba upamtiti: Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. (Luka 16, 10)
Pitanje za razmišljanje: Što mi se nedavno dogodilo, a za što sada znam da je bila kušnja od Boga? Što mi je Bog najveće povjerio?

Naš se život oblikuje prema metaforama kojima ga definiramo. Na pitanje "Kako vi vidite svoj život?" ima odgovora koliko i ljudi - život je cirkus, minsko polje, tobogan u lunaparku, slagalica, simfonija, putovanje, ples, bicikl s brzinama, kartaška igra (moraš igrati s kartama koje su ti dodijeljene) itd. 

Upravo je ta metafora vaš pogled na život. Ona utječe na više aspekata života nego što se vama možda čini: određuje vaša očekivanja, vrijednosti, odnose, ciljeve i prioritete.

Kako vi vidite život? Možda ga temeljite na pogrešnoj metafori. 

Autor kaže kako Biblija navodi 3 metafore koje nas poučavaju Božjem poimanju života. O dvije govori o ovom poglavlju pa ću si ja uzeti za zadaću da vam ih približim.

Život na zemlji je ispit. - Bog neprekidno ispituje ljudski karakter, vjeru, poslušnost, poštenje, odanost, ljubav. Autor navodi kako se riječi poput kušnja, iskušenje, pročišćavanje i ispitivanje u Bibliji spominju i više od 200 puta. Nisam sigurna da ih je baš brojao svaki puta kada je na neku od njih naišao, ali sigurna sam da se uistinu mnogo puta pojavljuju. 

Stvarno, naš ovozemaljski život je samo ispit. Neki su pali na tom ispitu kao npr. Adam i Eva, a neki su svaki puta prošli kao npr. David. 

Naš karakter u kušnjama se oblikuje i očituje. Uvijek i svugdje smo na kušnji - Bog neprestano promatra kako reagiramo na ljude, probleme, sukobe, uspjehe, razočaranja i slično. Gleda i one najsitnije, naizgled nebitne, postupke. 

Bog kuša našu vjeru, nadu, ljubav, ali najveća kušnja je kako se ponašamo kad ne možemo osjetiti Božju prisutnost u vlastitom životu. 

Kada shvatimo da je život ispit, i najmanju događaji bit će važni za oblikovanje našeg karaktera, svaki će dan postati važan, svaka sekunda postat će prilika za sazrijevanje, iskazivanje ljubavi, pouzdavanje u Boga. Naravno, kao i uvijek, dobra vijest je što Bog želi da prođemo na svakom ispitu koji je stavljen pred nas i nikada ne dopušta da neka kušnja bude veća od milosti koju nam On daje da savladamo tu kušnju. Bog vidi svaki položeni ispit i svaku trunku našeg truda uloženog u polaganje tog ispita i namjerava nas nagraditi u vječnosti.

Život na zemlji upravljanje je onim što nam je Bog povjerio. - Sve što posjedujemo na zemlji - energija, inteligencija, prilike i odnosi - sve je to dar od Boga koji nam je on povjerio na brigu. Svidjelo mi se što autor kaže da mi zapravo ne posjedujemo ništa za svojeg kratkog života na zemlji. Bog nam je samo posudio Zemlju. 

U priči o talentima, neki je poslovni čovjek povjerio svoje bogatstvo na upravljanje slugama dok je bio na putu. Kad se vratio, procijenio je koliko je svaki od tih slugu bio odgovoran. Rekao je: Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad velikim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga. 

Sve što mi činimo sada ima vječne posljedice. 

Također, upravljanje novcem (ovozemaljskim blagom) određuje koliko će nas Bog moći blagosloviti duhovnim (istinskim nebeskim) blagoslovima. 

Sprečava li možda način na koji upravljate onim što vam je povjereno Boga da učini nešto više u vašem životu? Može li vam On povjeriti i duhovno bogatstvo?

Isus je rekao: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je god mnogo povjereno, više će se od njega iskati. 

Život je ispit - što nam Bog više daje, više odgovornosti od nas očekuje.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Četvrti)

4. Dan (13. veljače 2016.)

Stvoreni ste da živite vječno

Whoever believes in the Son has everlasting life!

Glavna misao: Život je više od ovoga ovdje i sada.

Citat koji treba upamtiti: Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. (1 Ivanova 2, 17)

Pitanje za razmišljanje: S obzirom da sam stvoren za vječnost, što bih danas mogao prestati činiti, a što bih mogao početi činiti?

Ponovno, prva rečenica poglavlja otkriva o čemu se radi: Ovaj život nije sve što postoji. 

Naš život na zemlji, samo je proba za onu pravu predstavu u vječnosti. Ondje ćemo provesti mnogo više vremena. Bog je usadio vječnost u ljudsko srce. 

Čovjeku je urođena težnja da bude besmrtan. Smrt nam se uvijek čini nepravednom i neprirodnom, a baš je taj osjećaj da bismo trebali živjeti zauvijek (koji nam je Bog usadio u mozak) zaslužna za to.

Život na zemlji nudi nam brojne mogućnosti, ali naš odnos s Bogom dok smo na zemlji određuje naš odnos s njim u vječnosti. Kako kaže C. S. Lewis (autor zbirke Kronike iz Narnije): "Dvije su vrste ljudi: oni koji Bogu kažu: 'neka bude volja Tvoja' i oni kojima Bog kaže: 'Pa dobro, neka bude po tvojem.'" 

Kad se potrudite razumjeti da je ovaj život samo priprema za onaj život koji nas čeka nakon naše zemaljske smrti, počet ćete drugačije živjeti. Autor kaže: Počet ćete živjeti u svjetlu vječnosti. Naravno, vaš novi način života odrazit će se na sve dijelove vašeg života - odjednom vam se mnoge aktivnosti, ciljevi, pa čak i problemi neće činiti toliko silno važnima kao prije. Što živite bliže Bogu, sve ostalo čini se manje bitnim.

Kada živite u svjetlu vječnosti, više počinjete cijeniti odnose, negoli slavu i bogatstvo ili čak zabavu. Praćenje mode i popularnih vrijednosti više se ne čine tako važnima. 

Kada umrete, nećete prestati postojati! Zato sve što činite ovdje na zemlji ima vječne posljedice. Odzvanjaju mi stalno u mislima riječi autora: Svakim svojim postupkom odsviramo neku notu koja će zazvučati u vječnosti. 

Život je mnogo više od ovdje i sada! Naše danas samo je vrh ledenjaka, a vječnost je onaj dio ispod površine, dio koji se ne vidi. 

Naš mozak ne može zamisliti kako će nam biti u vječnosti s Bogom. Ali, Bog nam je dao neke naznake o tome kako je u nebu - opet ćemo biti skupa sa svojim voljenima koji su bili vjernici, oslobođeni svakog bola i patnje, nagrađeni za svoju vjernost na zemlji. Nećemo, ponavljam, nećemo ležati po okolnim oblačićima s aureolama nad glavama i svirati harfe! Ali jedno je sigurno, zbog vjernosti u ovome zemaljskom životu, uživat ćemo u nenarušenom zajedništvu s Bogom. 

Sjećam se kada sam prvi puta završila s čitanjem posljednjeg dijela Kronika iz Narnije. Rick Warren me u ovom poglavlju podsjetio na tu Lewisovu predodžbu o vječnosti sa posljednje stranice tog savršenog dječjeg serijala: Za nas je to svršetak svih priča... Ali za njih je to bio tek početak prave priče. Cijeli njihov život u ovome svijetu... bio je samo naslovnica: sada su napokon bili na početku Prvoga poglavlja Velike priče koju nitko na zemlji nije pročitao, koja se nastavlja u vječnost i čije je svako poglavlje bolje od prethodnoga.

O vječnosti bismo trebali razmišljati više, a ne manje, ne samo na sprovodima (ako i tada). Kao što smo se u majčinoj utrobi 9 mjeseci pripremali za ovaj život, a nakon toga nismo prestali postojati, tako je i ovaj život priprema za onaj koji dolazi. Autor nam daje nadu koja bi nam trebala biti svima jasan poticaj: Ako s Bogom imate odnos utemeljen na Isusu, ne morate se bojati smrti. Kroz nju ćete samo ući u vječnost. Ona će biti vaše posljednje iskustvo na zemlji, ali nećete zato prestati postojati. Više nego kraj vašeg života, ona će biti rođenje u vječni život.