Odluke za oporavak

Na početku svake godine odlučim biti bolja osoba nego što sam bila godinu prije. Sve se svodi na to da koristim taj dan kao neki oblik gumba za resetiranje mog života i krenem u sretniji i zdraviji život. Odlučim donositi dobre odluke i izbjegavati ponavljanje onih loših koje sam, čini mi se, prečesto ponavljala u protekloj godini. Koliko god bila odlučna da preživim tih 365 dana bez neuspjeha, život se događa.

Život je težak. Zašto? Zato što nikada ne ide onako kako planiramo. Dok pišem priče, uđem u sasvim novi svijet. Zatvorim se u sebe i razmišljam o svemu što se događa. Tko god misli da je lako ovo raditi, gadno se vara. Pisanje ovih priča donosi sa sobom mnoge uspomene iz prošlosti koje još uvijek držim u sebi. To boli. Za razliku od života u stvarnom svijetu, ovo mogu kontrolirati. Ali kada izađem iz svijeta mašte, opet se nađem u stvarnosti s brojnim preprekama koje život stavlja pred mene. Prije nego se uspijem okrenuti, stres raste zahvaljujući brojnim odgovornostima koje me prate. Teško je, u nekim se danima čak čini i nemogućim za izdržati. U prošlosti sam griješila, padala, učinila stvari za koje sam obećala da ih neću nikada više učiniti. To mi se još uvijek događa. U takvim trenucima osjećam se kao najgora osoba na svijetu. Tada sam još udaljenija od ostvarenja onih odluka koje donesem. Neuspjeh me doslovno proguta. Pitam se hoću li ikada postati osoba koja toliko želim biti. Kako mogu ostvariti svoje snove kada mi se čini da se svakim korakom sve više udaljavam od njih?

Tako sam se osjećala iz godine u godinu. Iako su moji snovi bili vrijedni, u tim su se trenucima nadvili nad mene i podsjetili me koliko sam mala, slaba, beznadna stvarno bila.

Ove godine odlučila sam promijeniti svoje novogodišnje odluke. Htjela sam ih toliko smanjiti kako se ne bih osjećala kao patuljak pored njih. Zato sam postavila realističnije ciljeve. Umjesto da kažem samoj sebi: „Nemoj nikada više imati napad panike“, odlučila sam da ću pronaći načine kako se nositi s time kada dođe do toga.

Iako će ovo možda zvučati besmisleno, još jedna novogodišnja odluka je da dopustim samoj sebi da ne uspijem. Penjanje planinom do uspjeha i oporavka je najveća i najteža stvar koju činim. Kada prije nisam uspjevala u nečemu, to me ubijalo. Ali učim dopustiti samoj sebi da samo na trenutak žalim zbog neuspjeha, a nakon toga se moram ustati i nastaviti dalje. Nije lako. Zapravo, iscrpljujuće je u svakom pogledu. Ali znam da ne mogu odustati sada kada sam ovako daleko došla.

Još uvijek želim biti zdravija, snažnija, bolja osoba, ali znam da će trebati puno truda i vremena da to postignem. To ne dolazi preko noći, to je putovanje. I dok god ja odlučujem ne odustati od tog putovanja, sve sam bliže ostvarenju svojih ciljeva. Ima dana koji nisu lagani kao neki drugi, ali to je u redu. Donošenjem realnih i specifičnih odluka, shvatila sam da je sve to što želim zapravo moguće. Više mi se ne može dogoditi da budem moj nagori neprijatelj zato što sam donijela odluke koje ne mogu ispuniti. Sada znam bolje. I dok su moje odluke svake godine poprilično iste, ja sam iz godine u godinu sve dalje od onoga što sam bila na početku, a sve sam bliže onome što želim postati.