Savršenstvo

Savršenstvo. Koliko samo puta kažemo tu riječ? „Kako li se ona savršeno odijeva.“, „Ona ima savršene ocjene.“, „Njegovi crteži su savršeni.“, „Priče koje ona napiše su jednostavno savršene.“... Savršeno ovo, savršeno ono. A onda se počnemo pitati: „Zašto ja nisam savršen? Zašto ja nemam savršene ocjene? Zašto ja ne pjevam tako savršeno?“ Znam da se svaki čovjek barem u jednom razdoblju svog života pita takve stvari. Kako to znam? Znam to jer ja sama prolazim kroz to razdoblje, i ja sada gledam kako se drugi ponašaju, kako i što rade i sve mi se čini savršeno. Dobro, ne baš sve. Ja nisam savršena. Svaki dan ističem svoje mane i ponašam se kao da ih drugi nemaju. A onda se jednog jutra probudim i prekinem razmišljanje o savršenstvu. Zastanem. Upitam samu sebe: „Zašto? Zašto ja moram biti savršena u svemu što radim? Zašto me muči pomisao da nikada nisam dovoljno dobra, koliko god se trudila? Zašto mi svaka kritika teško pada? Zašto uvijek sebe krivim za sve?“ U tom trenutku shvatim da cijela ta želja za savršenstvom nema smisla. Savršenstvo ne postoji. Kao što je rekao španjolski slikar Salvador Dali: „Ne boj se savršenosti – nikad ju nećeš dostići.“ Zašto nećemo doseći savršenost? Zato što ona ne postoji! Strah od neuspjeha i težnja za savršenstvom dovode nas do toga da donesemo užasne odluke i pridržavamo ih se iako će nas te odluke izludjeti ako ubrzo ne shvatimo da je cijela ideja o perfekcionizmu obična zabluda i ništa drugo. Ako težimo savršenstvu, nikada nećemo biti zadovoljni. Današnje društvo uopće ne razumije pojam savršenosti. Povezuju ga s krivim stvarima. Na primjer: društvo pod pojmom savršenosti smatra ljepotu. Ali ne bilo kakvu ljepotu. Kako bi bila savršena, osoba mora biti mršava, ne smije imati nijedan ožiljak ili ne daj Bože neku mrlju na koži. Zar je to stvarno ljepota? Zar su one osobe u invalidskim kolicima krive što su takve? Naravno da ne. Pa zašto ih onda svi izbjegavaju? Te su osobe ljudi baš kao i svi mi. Taj sam primjer navela samo zato da vam dokažem da se savršenstvo ne može i ne smije tražiti NA nekoj osobi. Ako već želimo vidjeti je li neka osoba savršena, potražimo savršenstvo U njoj. A sada, za kraj, želim vam ostaviti nešto za razmišljanje. Što bi bilo s ovim svijetom kad bismo svi bili potpuno savršeni? Reći ću vam što bi bilo: nastao bi kaos. Svi bismo htjeli raditi iste stvari, svi bismo bili dobri u svemu. Kako bi tada tvrtke mogle odrediti koga će zaposliti kada bismo svi bili jednaki, savršeni? Zato, prestanite tražiti savršenstvo! Poslušajte me bar ovaj put i prestanite se pitati zašto niste savršeni. Pokušajte pronaći ono u čemu ste dobri, zadajte si neki cilj i idite prema ostvarenju tog cilja. Zaboravite sve ono što vam ne ide. I molim vas, nemojte dopustiti da vam drugi sruše snove govoreći vam da niste savršeni. Ako i pokušaju, odgovorite im ovako: „Znam da nisam savršen/a. To nema veze. Nisi ni ti savršen/a.“ Molim vas, nemojte se predati nakon prvog neuspjeha. Zapamtite da nitko nije savršen i neka vas to gura naprijed, neka vas ta misao natjera da ustanete nakon svakog pada i ustrajete u svojoj namjeri, kakva god ona bila.