Saturday, September 26, 2015

Priče koje dijelimo

Nedavno sam, nakon duljeg vremena, sudjelovala u aktivnostima u već toliko puta spomenutoj zajednici, 7CupsOfTea. Na jednom od redovnih treninga upoznala sam novu prijateljicu. Počele smo razgovarati i na kraju jednog podosta dugog i meni vrlo važnog razgovora, rekla mi je nešto čemu se uopće nisam nadala. "Znaš, važni smo. Svijet treba svakoga od nas, treba naše priče."
Njena me poruka potakla na razmišljanje o tome kako svijet na bilo koji način može trebati moju priču. Zahvaljujući njoj shvatila sam da nitko ne može odigrati moju ulogu ni ulogu bilo koga drugoga jer svatko ima svoju priču, onu koja nas čini različitima od drugih, koja nas čini posebnima, jedinstvenima. I potpuno je u pravu. Ali, iako moju ulogu u ovome svijetu ne može odigrati nitko drugi osim mene same, ja i dalje trebam sve vas, trebam vaše priče, svijet oko vas ih treba.
Pa, na početku nekoliko pitanja za koja vjerujem da vam se svima ponekad motaju negdje u mislima. Kako uopće podijeliti svoju priču? Koju verziju ispričati? Trebamo li ju podijeliti onakvu kakva je ili da ju ipak možda malo uljepšamo, uklonimo one teške dijelove? Trebamo li dodati happy end? Kako se odnositi prema onim dijelovima koji ne izazivaju ponos? Kako se odnositi prema mjestima iz naše prošlosti za koja se nadamo da ih drugi ne vide ili ih se ni sami uopće ne želimo prisjećati?
Ono što činimo s našim pričama u konačnici pokazuje koliko brinemo o nama samima. To odražava kako ćemo shvatiti sve ono kroz što smo prošli, kako je to u prošlosti utjecalo na nas i kako nas to čini ovakvima kakvi smo danas. Način na koji se nosimo s teškim i bolnim dijelovima naših priča je također način kako se nosimo s takvim osjećajima u našem srcu. Moramo se o njima brinuti dobro jer sve su naše priče ispisane na našem srcu. Ako zanemarimo te teške scene, nikada nećemo pronaći potrebnu ravnotežu. Naravno, nadam se da to već svi znate, teški dijelovi naših priča nas ne definiraju, ali svejedno su velik dio onoga što jesmo. Ako ih uklonimo, gubimo dijelove naše priče, a, bili dobri ili loši, oni su važan uzrok razumijevanja onoga što smo danas i što ćemo postati u budućnosti. Svaki komadić naše priče, bio on radostan ili bolan, komadić je našeg srca, našeg identiteta, komadić koji je možda upravo potreban da složimo cijelu slagalicu. To je razlog zašto su naše priče toliko potrebne, koliko svijetu oko nas, toliko i nama samima. Zato svi mi, skupa s našim pričama, zaslužujemo biti tretirani s ljubavlju, suosjećanjem i razumijevanjem.
Ali, ne tražim od vas da budete blagi prema svojim pričama samo zbog vas. Tražim to i zbog sebe jer vas vidim i čujem. Vidim način na koji uređujete, nadopunjavate i obrađujete svoje priče, a, znali vi to ili ne, za mene to ima veliko značenje. To kako se odnosimo prema svojim pričama ima mnogo utjecaja na druge. Kada samo shvatim koliko je osoba dotaknuto mojom pričom, nekakva me gomila osjećaja preplavi u sekundi. Nisam nikada ni pomišljala da bi moja priča mogla postati nekome motivacija da izgradi svoju. Ponekad moram samu sebe podsjetiti da drugi vide i čuju moju priču jer uz dijeljenje vlastite priče s drugima dolazi i velika odgovornost. Često znam zamoliti Boga da osobe koje slijede moju priču uče iz mojih grešaka kako ih ne bi ponovili. Iz dana u dan neprestano se nadam da će naučiti biti ljubazni, nježni i hrabri. Nadam se da će moći prihvatiti svoje priče u cijelosti, bez obzira koliko loših i dobrih trenutaka njihove priče sadržavale, bez obzira na sve trenutke boli i patnje.
Dakle, molim vas, shvatite da trebate biti blagi prema svojim pričama. Trebate biti hrabri sa svojim pričama. A kada to jeste, pomozite mi da i ja budem isto. Poštujte svoje srce, budite blagi prema njemu kada padnete, volite ga u tim trenucima. Budite svjesni svih trenutaka kada plačete i onih kada se smijete. Budite svjesni svih stvari koje vam nanose bol, ali i onih koje vam donose nadu i radost. Znam da, kao i moje, i vaše srce ima obje strane, i onu dobru i onu lošu, tako moćne i tako stvarne. Ali vrijeme je da i vi i ja shvatimo kako bolje upoznati te dvije strane našeg srca i ono također vrlo bitno; vrijeme je da pronađemo načine kako podijeliti obje strane našeg srca s nekim.
Dok god brinete za sebe, za svoje priče i svoje srce, brinut ćete i za mene. Potrebno mi je to, a i vama isto. Jer, iako je život lijep, lijepo nije ni približno isto što i lako. Naše su priče povezane i svatko od nas povezan je s još mnogima upravo zbog te silne moći priče koju dijeli. Kako se odnosimo prema našim pričama igrat će veliku ulogu u načinu na koji se ljudi koji su zahvaćeni značenjem naših priča koje smo podijelili odnose prema svojim pričama.
Molim vas, budite blagi prema sebi i hrabro podijelite svoje priče.
Trebam vas. Svijet vas treba, i vas i vaše priče. Učinite maleni korak i podijelite svoju priču baš danas jer postoje ljudi koji će biti dio te promjene i, vjerujem, mnogima će vaša priča puno značiti.



No comments:

Post a Comment