Mogu i hoću biti bolja!

Jeste li se ikada osjećali kao da vam ništa ne ide od ruke, kao da ništa ne uspijevate učiniti onako kako vi ili netko drugi od vas očekuje? Ah, i ja svašta pitam. Pa naravno da ste se barem jednom tako osjećali. Ali, postavljam potpitanje: Jeste li se ikada tako osjećali 24 sata na dan, 7 dana u tjednu? Sigurna sam da se postotak onih koji će na ta pitanja odgovoriti potvrdno znatno smanjio. A jeste li se ikada tako osjećali bez obzira što svi rezultati pokazuju upravo suprotno? Ja sam jedna od tih osoba koje na sva tri ova pitanja mogu odgovoriti samo s „Da.“ Zašto se tako osjećam? Nemam pojma. Možda zato što nemam vjere u sebe. Možda zato što se ne želim razočarati neuspjehom. Možda, možda, možda... Ima stotine mogućih odgovora. Možda je svaki od njih točan, a možda nije nijedan. Sve ukazuje na to da sam savršena osoba. U čemu je onda problem? Ocjene su mi dosta dobre, ali ja svaki dan strahujem da će se pogoršati jer ne mogu učiti, ne mogu se koncentrirati. Nakon svakog testa govorim da nisam ništa znala i da ću dobiti jedan, a onda dobijemo ispravljene testove i na mom testu u kutu najčešće piše vrlo dobar (4) ili odličan (5). 

Ne radi se samo o ocjenama. Kada krenem pisati neku priču, uvijek imam nekakva loša očekivanja, a na kraju ispadne baš lijepo. Odustala sam od sviranja (nisam išla u glazbenu školu nego sam samouk). Zašto sam odustala? Zato što me svaka pogreška zaboljela. Previše sam kritizirala svoj rad i jednostavno sam rekla da to nije za mene i odustala sam. Uz pomoć uputa na internetu naučila sam crtati stvarno predivne stvari, ali za gotovo svaki crtež sam čula komentare poput: to je precrtano ili to nisi ti crtala. Odustala sam i od toga. Iskreno, živcira me to što od svega odustajem i što sam toliki pesimist. Zato sada donosim odluku, odluku koja će mi najvjerojatnije promijeniti život. Mogu i hoću biti bolja! Mogu i hoću razmišljati na bolji, pozitivniji način! Svi koji ovo čitate svjedoci ste toj mojoj odluci. Znam da sada neće biti lako ići tim novim putem, ali zato vas molim: budite uz mene. Ne dajte mi da se vratim na stari put jer on je sada iza mene, moja prošlost. Nema povratka. Ako i padnem, pomozite mi da ustanem. Jer nikada ne znate što vas sutra čeka. Nikada ne znate kada ćete vi zatrebati pomoć. Ako vi meni pomognete, ja ću biti spremna pružiti vama ruku kada padnete i pomoći vam da ustanete i nastavite dalje. Još jedna stvar: nemojte nikada o sebi razmišljati na negativan način, pogotovo ako vam drugi uporno pokušavaju reći da ste dobri u ovome ili odlični u onome. Istina je da ne možete biti savršeni u svemu, ali prihvatite da vam nešto ne ide i okrenite se onome što vas zanima i u čemu ste dobri, u čemu ste se pronašli. Vjerujte u sebe u svako doba dana i noći jer činjenica je da možete biti bolji.

Zaslužuješ bolje ♥!

Želim da odmah sada znaš da si previše snažna da živiš život u boli. Previše si lijepa da dozvoliš lošim putevima drugih ljudi da te učine nesigurnom u sebe. I zato prestni plakati za onima koji mogu nasmijati druge i dopusti da do tebe dopre osoba koja će nasmijati tebe. Prestani tražiti one osobe koje te svaki put iznova slome i dopusti da dođe osoba koja želi njegovati te rane na tvom srcu i pomoći da zarastu, osoba koja te želi zaštititi od takvih rana. Tvoja vrijednost treba biti više od toga da se samo ponekad osjećaš posebnom, da se samo ponekad osjećaš prihvaćenom i voljenom. Zašto se zadovoljavaš time da si nekome potrebna samo kada oni tako kažu? Zašto si u “stanju čekanja“ kada zaslužuješ puno više? Vrijeme je da se prestaneš pitati zašto ti nanose bol i vrijeme je da znaš za zaslužuješ bolje. Vrijeme je da se prestaneš pitati zašto su te prevarili i da znaš zašto im nećeš dati priliku da to učine ponovno. Nije problem u tebi! Zato prestani misliti da si ti problem! Prestani okrivljavati samu sebe. Nije istina da je nešto krivo u tebi. U njima je problem. Oni su ti s kojima nešto nije u redu. Osoba koja je stvorena da te voli će ti dati poštovanje, učinit će da se osjećaš posebnom, prihvatit će te jer si takva kakva jesi. Netko kome je stalo do tebe ne dobiva snagu tako što tebe gleda kako patiš. Netko kome je stalo do tebe nije sretan kada te vidi slabom, nije nasmijan kada te vidi kako plačeš. Taj netko želi vidjeti ono najbolje u tebi, čak i ono što ti sama ne vidiš. Ne želi te vidjeti kako patiš, jer kada nekoga voliš i ta osoba pati, i ti sama patiš, kad oni plaču, ti plačeš. I zato, želim da znaš da ne zaslužuješ živjeti život u boli. Ne. Zaslužuješ mnogo više. Ali ništa se ne mijenja ako znaš što nije dobro za tebe, a opet odabereš taj put. Ne pitaj „Zašto nisam dovoljno dobra za njih?“ nego shvati zašto oni koji su te povrijedili i napustili nisu bili dovoljno dobri za tebe. Ti si prekrasna, i u srcu i u duši. Želim vidjeti osmjeh na tvome licu jer zaista zaslužuješ bolje.

Stanite dok možete!

STANITE DOK MOŽETE!

(Poruka svima koji maltretiraju druge)

Nekada davno, živjeli ste skriveni u tami. Niste se pojavljivali na danjem svjetlu i dugo vremena nitko nije znao za vas. Već ste tada imali prazna prsa kao da su vaša srca bila ukradeno blago, kao da je netko prvim pripadnicima vaše vrste maknuo dio tijela koji je omogućavao da osjećate. I dok je svijet oko vas napredovao, vi ste ostali skriveni znajući da će jednom doći dan kada ćete izaći u svijet i pokazati se.

Došao je i taj dan i od tada se hranite našom nadom i našim pozitivnim osjećajima. Kao da je rušenje našeg duha učinilo da vaša zrcala prikazuju ljepši, bolji odraz, kao da je jedini način da spasite sebe bio da učinite svijet ružnim kako nitko ne bi primijetio da se skrivate oko nas. Naučili ste prevesti bol u neku vrstu kamuflaže koja vam je pomagala da se što bolje stopite s okolinom. Živjeli ste od naših strahova, kao da ste mogli osjetiti ono što mi osjećamo. I svake noći, kada Mjesec uspava Sunce, uzimali ste tamu kao pozivnicu u naš svijet u kojem ste donijeli brojne patnje i boli. Dječaci i djevojčice su molili da ih netko izbavi od vas. Rečeno im je da niste stvarni.

Onda se jednog dana svijet promijenio, ali vi ste i dalje ostali isti. Tehnologija je zavladala i dala vam još više načina da unosite patnju u naš svijet. Dan i noć su postali besmisleni. Više vam ništa nisu značili. Pojmovi poput ljubavi pali su pod vaš utjecaj. Mi smo se trudili da spasimo što smo više mogli, ali nismo se znali nositi s vama i vašim postupcima. Vi, vi ste se uvukli u naše živote, s jezicima poput noževa zabadajući vaše riječi u nas. Počeli ste se pojavljivati i ondje gdje smo mislili da smo najsigurniji, u našim domovima. Imali ste oči na zaslonima računala, softver umjesto kostiju. Pretvorili ste svoju mržnju u kamenje i bacili ste ih na ljepotu. Kao da niste mogli podnijeti da vidite nešto osim boli, patnje, nešto drugačije. Vaše su riječi, vaši postupci, kao kremen strugali duž ovog svijeta dok ste se nadali da će se neki od nas zapaliti pod vašim utjecajem. Svi ste imali osmjeh poput bodljikave žice koja nas nije trebala držati vani, dalje od vas. Ne, ta bodljikava žica trebala nas je držati unutar zatvora kojeg ste nam pružili. Neki su uspjeli pobjeći, ali neki nisu. To nije zanimljivo, nije smiješno. Nagovorili ste neke na smrt, a onda ste samo stajali sa strane i smijali se gledajući patnju drugih ljudi. Nudili ste alkohol onima koji su davali sve od sebe da ostanu trijezni, cigarete onima koji su očajnički pokušavali prestati pušiti, a onima što su mislili da više za njih nema nade ponudili ste uže, liticu i bočice s tabletama. Mnogi su, nažalost, našli vas prije nego što su našli pravu pomoć. Hvalili ste patnju, plesali između tragedije, kao da ćemo mi na neki način tako biti impresionirani vašim neprijateljstvom.

Čak i sada, vi svu ovu patnju vidite kao pozivnicu da nas bombardirate s još više mržnje. Izgleda da se sve svodi na to. Ono što mi vidimo kao bol i užas, vi vidite kao priliku da se pokažete i oslobodite sve ono što se skriva u vama kako bi nama bilo još gore. Tada se počnete međusobno natjecati da vidite tko od vas može više ljudi učiniti da se osjećaju jadno. Vaša je mržnja već spremna da svakog trenutka prodre u ovaj svijet i uništi još jedan život. Za vas je život pozornica gdje recitirate pjesme o neprijateljstvu i samim time ga širite. Mi smo zapeli s vama baš kao što ste vi zapeli s vama. Jako davno, rečeno nam je da ne postojite, da niste stvarni. Mi smo povjerovali, smatrali smo da ste vi mit, a eto vas sada ovdje, u našem svijetu, u našem okruženju.

Sada, naoružani samo s odlučnošću da ne dopustimo da netko od vas utječe na naše živote, nećemo vam dopustiti da se hranite našim osjećajima. Ne možemo više govoriti da niste stvarni, ali ne možemo ni dopustiti da nam uništavate živote. Zato kažem: STANITE dok možete.

Savršena si!

Sada, baš ovog trenutka, želim da pogledaš u zrcalo i nasmiješ se osobi koja je nasuprot tebe i gleda te ravno u oči. Jer, prekrasna si. Ne dopusti da ti itko kaže nešto drukčije. U ovih 16 godina naučila sam nešto o životu: najčešće će ljudi vidjeti tvoje mane, a ne tvoju ljepotu. Tužno je to, ali istinito. Bit ćeš nesavršena većini, ali uvijek ćeš biti savršena za srce koje je Bog stvorio za tebe. Moraš shvatiti da će netko, negdje, u isto vrijeme pronaći nešto što ne valja na ili u tebi. Ali, nešto krivo na tebi što netko pronađe nije ništa drugo nego nešto dobro za srce koje te traži. Možda si prevelika ili premalena u njihovim očima, ali si savršene veličine za srce koje je namijenjeno da te voli. Možda si previše društvena ili previše stidljiva za njih. Ali znaš što? Imaš savršenu osobnost za srce koje je namijenjeno da bude uz tebe. Možda si preblijeda ili previše tamna za njih, ali imaš savršenu boju kože za to isto srce koje te zaista voli. Naučila sam ovo jako davno: prvi korak do toga da budeš nesretna u životu je ako pokušaš udovoljiti svima. Ljudi su drugačiji i imaju različite ukuse, ali ne daj da te baš takve različitosti učine nesigurnom u ono što jesi. Želim da prestaneš provoditi toliko vremena ispred zrcala osuđujući ono što vidiš, kritizirajući samu sebe. Umjesto toga počni provoditi dane u ljubavi i prihvaćanju same sebe. Ti si prekrasna jer Bog tako kaže i to je sve što trebaš. Rekla sam ovo već i prije, ali reći ću još jednom: uvijek će biti nešto vezano uz tebe što neće biti dobro osobama koje nisu dobre za tebe. Tvoje mane su savršene, predivne za srce koje će te voljeti. Pronađi nekoga tko će te prihvatiti zato što si takva kakva jesi. Koliko god dugo ta potraga trajala, ne odustaj. Isplatit će se, vjeruj mi. J

Happy birthday to me :)

Evo jedan rođendanski post :) 

Pisanje ♥ - Bijeg od problema

Nedavno sam prvi put u svom životu bila odbijena kad se radi o mojim pričama i mom pisanju. Moje su priče trebale biti objavljene, ali nažalost to ću morati još neko vrijeme pričekati. Postoji mogućnost da zbog svega onoga što sam spominjala u svojim pričama postanem predmet ismijavanja. Ali, dobila sam mogućnost da još jednom razmislim pa da sama odlučim želim li ja riskirati i objaviti te priče ili ne. Pa eto, na današnji dan, 20. lipnja, moj rođendan, donosim odluku da ću bez obzira na sve objaviti priče koje sam napisala. 
Kao prvo, želim da svima bude jasno da sam ja samo čovjek kao i ostalih 6 milijardi ljudi na ovoj malenoj točki u svemiru koju zovemo Zemlja. Ja imam svoje uspone i padove, loša i dobra iskustva i sjećanja. Ali isto tako, imam i svoje mišljenje o svemu i svoj pogled na svijet. Upravo me te dvije stvari čine drugačijom od ostalih ljudi i baš sam zbog svega toga posebna i zaslužujem biti prihvaćena baš kao i gore spomenutih 6 milijardi ljudi. Dobro, priznajem, zbog svega što mi se događalo razvila sam podosta drugačiji pogled na svijet, ali iskreno, kada bih se mogla vratiti u prošlost i kada bih imala priliku učiniti mnogo toga ljepšim, boljim, ugodnijim, vjerujte mi ne bih apsolutno ništa promijenila. Zašto? Zato što mi je sve to što mi se dogodilo promijenilo život; sve to što se događalo pomoglo mi je da otkrijem da nisam sama, pomoglo mi je da počnem vjerovati u Boga puno više nego prije... Da nije bilo te sve patnje, vjerojatno bi prošlo još mnogo godina dok bih ja spoznala svoju ljubav prema pisanju koje me oslobađa. Da mi se nije svašta događalo u prošlosti, ne bih bila ovakva kakva sam danas. I upravo zbog toga ništa nikada ne bih mijenjala, jer su sva ta iskustva stvorila mene baš ovakvom kakva jesam. I zadovoljna sam time. 
Kao drugo, želim da isto tako svi shvate da ovo pisanje iz mene oslobađa sve one riječi koje ja toliko dugo zadržavam u sebi. Ja sam shvatila da uz sebe uvijek imam osobe kojima je zaista stalo do mene i koje će mi pomoći da u najmračnijim trenucima i najtamnijim tunelima uvijek pronađem svjetlo, a također se uvijek pobrinu da dok tražim to svjetlo, uvijek znam da su oni uz mene i da me prate. Ja sada znam da uz sebe imam osobe koje me neće napustiti bez obzira na sve moje pogreške, ali želim da isto tako i drugi ljudi shvate istu stvar. To je jedan od razloga zašto ja pišem takve priče kakve pišem. Želim da i drugi budu ohrabreni, da shvate da uvijek postoji svjetlo na kraju tunela, uvijek postoji nova prilika, novo sutra... 
Zato kažem: nema smisla da odustajem od svog sna (objavljivanja priča i knjiga koje napišem) samo zato što se bojim da ću postati meta drugih koji ne razumiju razloge zbog kojih pišem takve priče. Nema smisla skrivati te iste priče i pustiti da negdje u ladici skupljaju prašinu, kada one mogu ohrabriti mnoge. 
A za sve one koji će se možda odvažiti i pokušati me maltretirati zbog mojih priča, evo vam kratka poruka: Nije me briga što ćete reći. Prije sam se previše obazirala na slične riječi takvih poput vas, a onda sam shvatila da to nema smisla. Pa eto, čak imate moje dopuštenje - pokušajte ako ste spremni na poraz jer nećete ništa postići time. A ako shvatite što vam time želim reći, možda ipak učinite dobar potez i ne kažete ništa previše ružno.

P.S. Naravno da ovime ne želim reći da ne cijenim tuđe mišljenje. Baš naprotiv, svaka kritika, bila ona dobra ili loša, meni puno znači. Na taj način znam što moram popraviti, dodati u svoje priče/knjige. Ali, ono puno gore od kritika - maltretiranje, prozivanje itd. ne želim u svom životu. 

Music=LIFE ♥

Ovo je nešto što želim zaista naglasiti i nadam se da će moja poruka doći do mnogih ljudi koji čitaju ovo i da će neke ohrabriti, a neke pak natjerati da razmisle ponovno o svojim postupcima i još više svojim riječima. 

Previše sam puta doživjela da me prozivaju zbog glazbe koju slušam. Previše sam zlih komentara čula koji su se odnosili na moj stil. Previše je boljelo. Priznajem, davala sam tome preveliku važnost, previše mi je bilo bitno tuđe mišljenje. Poruka svima vama: Ne više! Neću više obraćati pažnju na to što mi drugi govore, neću se uvrijediti na svaki loš komentar, svaku lošu poruku na račun mog ukusa. Zašto? Odgovor je vrlo, vrlo jednostavan:

Proživjela sam previše loših stvari. Te loše stvari promijenile su moj život. Iako nije lako čak ni sada kada je većina toga lošeg prošla, osjećam se mnogo bolje nego prije. U tim trenucima jedini prijatelji bili su mi članovi mojih najdražih bendova. Oni su bili uz mene 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Kasnije sam ja shvatila da imam još mnogo prijatelja oko sebe, ali i dalje su oni u srcu najdraži bili članovi bendova (prijatelji moji, nemojte se naljutiti na ovo hehe). I dalje doživljavam da me netko pokušava odbaciti zbog vrste glazbe koju slušam. Eh, pa ovo je poruka svim tim osobama...

Vama se to mogu činiti kao obični ljudi koji sviraju u nekom bendu, ali meni su oni mnogo više od toga. Ja cijenim sve ono što oni čine i govore i uvijek ću ih štititi kao svoju vlastitu obitelj. Jer to je upravo ono što oni meni i jesu: OBITELJ ♥! Možete reći da su bendovi koje ja slušam "samo glupi bendovi". Da možda vama jesu. Ali znate što? Ti "glupi bendovi" bili su tu kada vi niste. Ti "glupi bendovi" imaju sposobnost kroz riječi svojih pjesama opisati točno ono što ja osjećam. Ti "glupi bendovi" mogu me bilo kada nasmijati, rasplakati, imaju veliku sposobnost promijeniti moje raspoloženje u samo nekoliko sekundi, minuta pjesme. Ti "glupi bendovi" znače mi više od mnogih ljudi koje sam upoznala, i to s razlogom. I znate što još; Ti "glupi bendovi" spasili su moj život. I zato, ne zanima me koliko mislite da je neki bend loš. Bilo da je to Nirvana, Green day, The Rasmus, Imagine Dragons, Skillet..., ti bendovi svejedno nekome znače više nego što ćete si ikada moći i zamisliti. Ti bendovi možda su u nekom trenutku nekome promijenili i spasili život. Možda se ne slažete sa riječima pjesama tih bendova, možda vam se ne sviđa njihova glazba općenito ili ne podnosite nekog člana tog benda, ali nemojte nikada, NIKADA zaboraviti da ti bendovi znače nekome jako puno i da je netko spreman položiti sve za taj bend jer taj netko članove tog benda vidi kao svoju vlastitu obitelj. Ukoliko se nađete u ovome što sam do sada pisala, poštujem vaše mišljenje, ali to je vaše mišljenje pa vas lijepo molim da ga zadržite za sebe ako nemate pametnijeg posla od maltretiranja nekoga zbog glazbe koju sluša.