Fireflight - Stand Up ♥

"Don't be afraid to...

Stand Up!

Stand up if you're broken

Stand Up!

Stand up if you feel ashamed.

You are not alone when you hurt this way.

Stand Up!

Stand up if you need love

Stand Up!

This is not judgment day...

You don't have to hide

There's no need to run

Everything will be ok."

- Fireflight: Stand Up

Otkako sam član zajednice 7CupsOfTea (anonimna zajednica na internetu koja pruža podršku osobama koje se iz bilo kakvih razloga ne osjećaju dobro i osobama koje su prošle kroz mnogo loših iskustava u životu), shvatila sam da je svijet prepun patnje. Mislim, znala sam ja to i puno prije, ali otkako sam počela razgovarati s mnogim osobama koje su proživjele mnogo toga, došla sam do zaključka da je broj osoba koje ne žive sretan život iz ovih ili onih razloga zapravo mnogo mnogo veći. 

Malo me boli ta činjenica. Ne volim vidjeti kako ljudi pate. Jer mi nismo dobili ovaj život od Boga da bismo ga proživjeli u tuzi i patnji. Ali, ono što me još više boli je to što jako puno osoba koje žive takav život zapravo svoju patnju zadržavaju za sebe. Nikome ne govore kako se osjećaju. Zašto? Postoji više razloga. Za neke znam i iz osobnog iskustva jer sam ja dugo vremena držala svoje osjećaje za sebe. 

Vjerojatno onaj prvi razlog zašto ljudi ne razgovaraju više sa svojim bližnjima o svemu što proživaljavaju i osjećaju je strah da će ih netko ismijavati zbog tih osjećaja, strah da će biti odbačeni. Nažalost, uvjerila sam se i sama, prema vlastitim iskustvima, ali i promatrajući ljude oko sebe, da strah u 99% naših života utječe na naša razmišljanja i ponašanja. Strah je taj koji upravlja našim životima i koji nas tjera da gradimo neke vrste zaštite oko sebe kako bismo se što više odvojili od svojih obitelji, od prijatelja i svih onih osoba kojima je zapravo stalo do nas. Strah nas uvjerava da smo sami u svemu tome i da nas nitko drugi neće razumjeti i baš zbog toga odbacujemo svo ono povjerenje koje smo se toliko trudili izgraditi. Ono što ne shvaćamo jest činjenica da nam osjećaj straha laže. To je kao da nam onaj maleni glasić u svakome od nas konstantno ponavlja da nećemo uspjeti u ovome ili da nećemo ostvariti naše snove, da mi to ne možemo. A kada nam netko uporno nešto ponavlja, iz dana u dan, iz minute u minutu, mi počnemo vjerovati u to, iako možda duboko u sebi znamo da te negativne misli nisu istinite. To samo strah upravlja cijelim našim bićem. I zato se godinama zatvaramo u sebe i ne iznosimo svoja mišljenja, ne govorimo o svojim osjećajima. 

Drugi razlog, ne manje važan od prvoga, je taj da mnogi od nas misle kako njihovi osjećaji nisu vrijedni spominjanja. Naravno da ni to nije istina. Dobro, u redu je ako ponekad stavljamo druge ispred nas i ako uspijemo utješiti prijatelje kada im je teško, ali ako nikada ne razgovaramo i o svojim osjećajima, neće biti lako niti pomagati drugima niti pomagati sebi. Jer mi kao ljudska bića nismo stvoreni da bismo se sami borili sa izazovima svakodnevice. Zato imamo osobe oko nas kojima je, ponavljam, stalo do nas. Priznajem, ja sam prije nešto više od tri godine počela misliti kako zaista nikome nije stalo do mene, počela sam gledati na svijet potpuno negativno, ali onda sam upoznala nekoliko prijatelja koji su mi zaista pomogli i uvjerili me da se nikada ne smijem boriti sama. Nitko od nas ne smije se, u bilo kojem trenutku boriti sam jer takva bitka teško da će imati pozitivan ishod. Vjerujte mi kada vam kažem da koliko god bilo teško, uvijek postoje osobe koje znaju kako se osjećaju i koje vam žele biti podrška.

Još je mnogo razloga zašto mnogi ljudi uopće ne razgovaraju o svojim osjećajima, ali kada bih pisala nešto o svakome od njih, ne bih završila do preksutra. Mislim da su i ova dva razloga sasvim dovoljna.

Ono što želim ovime poručiti jest to da uvijek, u bilo koje doba dana ili noći postoje osobe koje će vrlo rado razgovarati s nama o našim osjećajima i našim mislima. I iako je to ponekad zaista teško i možda se čini užasno zastrašujućim, moramo svoje osjećaje pustiti van jer ako ih držimo u sebi, kad-tad će se dogoditi nešto neočekivano i nešto loše. Ako će to ikoga utješiti, znajte da sam i ja među tima koja se često boji reći što osjeća, ali naučila sam kojim osobama mogu vjerovati i koje će osobe uvijek odvojiti desetak minuta bez obzira koliko posla imale samo da razgovaraju sa mnom i pomognu mi da se osjećam bolje.

Ne bojte se reći istinu o sebi, istinu o svojim osjećajima. Jer čak i ako vam se čini da vas nitko neće razumjeti ili da vaši osjećaji nisu toliko važni kao tuđi, shvatite da to samo strah progovara i uvjerava vas da je dobra stvar šutjeti i skrivati se, bježati od svojih osjećaja. To nikako nije dobra stvar i vrijeme je da svi to shvatimo. Jer ako bi svatko od nas pronašao barem jednu osobu kojoj može vjerovati i reći sve, tada bi na ovome svijetu moglo biti puno manje osoba koje žive život u patnji i tuzi. 

Stanite, zauzmite se za sebe i krenite u bolju budućnost! ♥

P.S. Želim iskoristiti ovu prigodu da zahvalim svojim najboljim prijateljima koji su zaista zaslužili da ih tako zovem jer su mi pomogli i pomažu da čak i u najmračnijem tunelu pronađem svjetlo, da i na najcrnjem nebu pronađem barem jednu zvijezdu. ♥♥