Moć vaše priče

Ja volim slušati priče drugih ljudi. Ja sam onaj tip osobe koji voli autobiografije isto kao što volim i sve ostale vrste knjiga poput znanstvene fantastike, ljubavnih itd. Ponekad čak više volim pogledati neki dobar dokumentarac nego kakvu komediju. Nedavno me je priča jednog profesionalnog sportaša o njegovom prijatelju koji se bori s teškom bolešću dovela do suza. Da, ponekad nas priče, tj. životi osoba koje nismo upoznali (i vjerojatno nikada nećemo) toliko dirnu da više ne možemo zadržati suze.
Suditi nekoga na temelju onoga što prvo ugledamo na toj osobi zaista je nepromišljeno jer postoji tu i ona druga strana, priča koju ta osoba nosi u sebi, priča koja nije dodatno i pažljivo uređena za javnost.
Imam priliku, zahvaljujući zajednici 7 Cups Of Tea, svaki dan razgovarati s tinejdžerima iz cijeloga svijeta. Teme naših razgovora variraju, od problema s roditeljima, do zaista groznih iskustava koja uništavaju živote. Gotovo niti jedna jedina priča nije ista, ali sve te priče imaju nešto zajedničko: 99% tih tinejdžera s kojima razgovaram kaže mi dio svoje priče, a nakon toga slijedi meni već dobro poznato "Prije nikome nisam rekao/rekla ništa o tome." ili "Ne razgovaram baš s drugima o tim stvarima." Iznenadilo me što su ti shrvani mladi ljudi bili toliko iskreni prema meni (ili prema nekom drugom slušatelju u zajednici). Na neki način osjećala sam se počašćeno zbog njihove odluke da podijele svoje priče sa mnom. Svi su oni nakon razgovora otkrili onaj čaroban osjećaj zvan olakšanje. Neki od njih su nakon tih razgovora odlučili sve te detalje i mnogo više priznati nekome malo bližem, nekome kome isto tako mogu vjerovati. To me ponovno potaklo na razmišljanje i spoznala sam veliku istinu kada se radi o dijeljenju naših priča: što više s nekim o tome razgovaramo, postaje sve lakše i lakše. Nekima se to dogodi vrlo brzo, a za neke je to ipak postupan razvoj. Ali na kraju dana, jedna stvar je sigurna: dijeljenje naše priče s nekim kome vjerujemo, dovest će nas bliže rješavanju naših problema. Samo, vrlo često taj je čin gurnut pod sjenu naših strahova, boli, patnje i srama pa nažalost mnoge naše priče ostanu ne ispričane.
Često se osjećamo kao da prolazimo kroz život i nitko nas ne čuje, kao da naše priče nemaju nikakvu vrijednost. A kada počnemo osporavati vrijednost naših priča, prestanemo se boriti i truditi da ih netko čuje. Ali, bilo da želimo od nekoga čuti nekakav savjet, riječi ohrabrenja ili utjehe, svi, ali doista SVI zaslužujemo imati nekoga uz sebe tko će poslušati ono što imamo za reći.
U ovom današnjem svijetu punom stigmatiziranja, srama, apatije, može biti zaista zastrašujuće podijeliti svoju priču s nekim. Neću vam reći da je to lagano jer to bi bila najveća laž koju sam ikada rekla, jer iskreno, može biti jako, jako teško. Ali, ono što je bitno jest da nađete način kako da iznesete svoju priču, neki način koji vama odgovara. Zašto? Zato jer vaša priča ima moć, koliko pozitivnu, toliko i negativnu. 
Kao netko tko je čuo mnogo priča drugih ljudi, mogu vam reći da uvijek postoji netko tko želi saslušati vašu priču, netko tko je uz vas bez obzira na sve. A kao netko tko i dalje radi na načinima da ispriča svoju priču, mogu vam reći da to čineći možete riješiti mnoštvo problema. To neće pomoći samo vama. Vaša priča ima moć pomoći i drugima jer postoji još mnogo osoba koje možda trebaju čuti priču sličnu svojoj kako bi skupile dovoljno hrabrosti da izađu u javnost sa svojim pričama. Zato vas pozivam i ohrabrujem: podijelite svoju priču s nekim; to bi i vama i njima moglo koristiti. Dat će vam snagu, a i podsjetiti vas da nikada niste sami.
I na kraju ono najvažnije, zapamtite ovo: nije bitno koliki do svoje priče nekome kažete ili ne kažete jer ovo nije kraj vaše priče. Vaša priča ima moć. Vaš je glas važan. Pronađite ljude koji će vas saslušati. I upamtite, uvijek postoji netko kome je stalo. :)