Saturday, February 27, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Osamnaesti)

2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj

18. Dan (27. veljače 2016.)
Iskustvo života u zajedništvu


Glavna misao: U životu mi trebaju drugi ljudi.
Citat koji treba upamtiti: Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov (Galaćanima 6, 2)
Pitanje za razmišljanje: Što danas mogu poduzeti da bih s nekim drugim počeo komunicirati iskreno, od srca?

Život treba dijeliti. S nekim dijeliti život znači imati zajedništvo, a imati zajedništvo znači zajednički živjeti, nesebično ljubiti, iskreno razgovarati, praktično služiti itd. 
Kakvo je to pravo zajedništvo?

U pravom zajedništvu, ljudi su iskreni.
      Pravo je zajedništvo mnogo više od površnog čavrljanja. To je iskren razgovor, katkad bolno iskren. Pravo je zajedništvo ono u kojem ljudi govore o svojim bolima, otkrivaju osjećaje, priznaju pogreške, sumnje i slabosti, traže pomoć.
Nažalost, u današnji pojam zajedništva potpuna je suprotnost tome - umjesto ozračja iskrenosti, u 'zajedništvu' nailazimo na pretvaranje, površnu pristojnost i plitak razgovor.
Tamom skrivamo svoje boli, pogreške, strahove, neuspjehe i nedostatke, ali kad ih iznesemo na svjetlo priznajemo ih i priznajemo kakvi smo mi doista - tada nastupa pravo zajedništvo.

U pravom se zajedništvu odvija razmjena.
      Razmjena je umjetnost davanja i primanja, to je srce zajedništva: građenje uzajamnih odnosa, dijeljenje odgovornosti i međusobno pomaganje. 

U pravom zajedništvu, ljudi su sućutni.
      Sućut je zajedničko proživljavanje boli drugih. Ona kaže Shvaćam što proživljavaš. Tvoji osjećaji nisu ni čudni ni nerazboriti.
Svaki put kad razumijemo i prihvaćamo nečije osjećaje, stvaramo zajedništvo s tom osobom. 

U pravom zajedništvu, ljudi su milosrdni.
      Zajedništvo je okružje milosti gdje se pogreške ne nabijaju na nos. Zajedništvo se zbiva kad milosrđe nadvlada pravdu.
Zajedništvo se ne može imati bez praštanja. Nesavršeni smo pa je neizbježno da povrijedimo jedni druge kad smo dugo zajedno. Ali potrebno je izgraditi milosrdno zajedništvo kako bi se te pogreške ispravljale i opraštale.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Sedamnaesti)

2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj

17. Dan (26. veljače 2016.)
Mjesto kamo pripadate



Glavna misao: Pozvan sam pripadati.
Citat koji treba upamtiti: Mi, mnogi, jedno smo tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. (Rimljanima 12, 5)
Pitanje za razmišljanje: Pokazujem li svojim sudjelovanjem u crkvi da volim Božju obitelj i da sam joj odan?


Kao vjernici, pozvani smo pripadati, a ne samo vjerovati. Stvoreni smo za zajedništvo i oblikovani za druženje, za obitelj, nitko od nas ne može sam. 
Kada slijedimo Isusa, mi pripadamo; udovi smo njegova tijela - Crkve. No, baš kao što i organi u našem tijelu moraju biti povezani s tijelom kako bi obavljali funkciju, tako i mi moramo biti povezani sa Crkvom i tako sa Kristom. 
Kada zanemarimo zajedništvo, sve ostalo krene nizbrdo.

Kada smo okupljeni u ljubavi oko Boga, kao crkvena obitelj, to je snažno svjedočanstvo - skupa smo, a ne razdvojeni, Isusovo Tijelo. 
Zajednica nas uči kako se slagati sa Božjom obitelji. Kao njen član učimo se brinuti za druge i dijeliti njihova iskustva. 
Crkvena obitelj pomoći će nam i da razvijemo duhovne mišiće. 
Bog ima specifičnu zadaću za svakoga od nas koju moramo obaviti u njegovoj obitelji. On nam je također podario i sposobnosti za obavljanje te zadaće. 
Kao dio crkvene obitelji, kao udovi Isusovog tijela, mi smo njegove ruke, noge, oči i srce - On u svijetu djeluje kroz nas i svatko od nas treba tome pridonijeti. 
Nitko od nas nije imun na kušnju. Bog nam je zato dao zadaću da pazimo jedni na druge. Pozvani smo da sudjelujemo u životima drugih koliko je to moguće. 

Kada se dijete rodi, samim time postaje članom obitelji ljudskih bića. Ta se obitelj brine da dijete odraste u zdravu i jaku osobu. Isto to vrijedi i za duhovni život. Krštenjem postajemo djeca Božja i postajemo članovi duhovne, crkvene obitelji. 
Budući da smo članovi tako velike i tako savršene obitelji, trebali bismo se ponašati kao njeni članovi. Oni koji dolaze u crkvu promatraju sa strane, ali njeni članovi sudjeluju u služenju. 
Kršćani smo jer smo predani Kristu, a članovi duhovne obitelji smo jer smo se posvetili konkretnoj grupi vjernika. Iskreno, ne znam kako jedno može bez drugoga. 

Thursday, February 25, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Šesnaesti)

2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj

16. Dan (25. veljače 2016.)
Što je najvažnije?


Glavna misao: U životu je najvažnija ljubav.
Citat koji treba upamtiti: Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! (Galaćanima 5, 14)
Pitanje za razmišljanje: Iskreno, jesu li meni odnosi najvažniji? Što mogu poduzeti da mi budu najvažniji?

U životu je najvažnija ljubav. Bog je ljubav i on želi da naučimo kako voljeti. Po ljubavi smo mu najsličniji i zato je ljubav temelj svake zapovijedi koju nam je dao.
Naučiti nesebično voljeti jako je teško - protivi se našoj naravi. Upravo smo zato dobili cijeli ovaj život da naučimo. 
Zašto Bog zahtjeva da iskažemo pažnju i ljubav prema drugim vjernicima? Zašto je najvažnije da ih volimo? Zato što će nam ta ljubav biti najjače svjedočanstvo svijetu. 
Ljubav se ne može naučiti u odvojenosti od drugih. Moramo biti s ljudima, sa svima, pa čak i s onima koji nam idu na živce. 
Tri su važne istine.

NAJBOLJE ĆEMO ISKORISTITI ŽIVOT BUDEMO LI VOLJELI.

Život bez ljubavi je bezvrijedan.
      Često s odnosima prema drugim ljudima postupamo kao da je riječ o nečemu što treba ugurati u svoj raspored; moramo naći vremena za prijatelje, odvojiti vrijeme za druge ljude. Takve izjave ostavljaju dojam da su odnosi s drugima samo dio našeg života, uz još mnogo toga što moramo obaviti.
Bog kaže da su odnosi najvažniji u životu!
Nakon što naučimo voljeti Boga, drugi korak je da naučimo voljeti ljude oko nas.
Oduzmemo li životu ljubav, ništa ne vrijedi.

Ljubav će trajati vječno.
      A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
Ljubav ostavlja traga. Nije važno što radimo, nego s koliko ljubavi to radimo. Ljubav je tajna trajne baštine.
Kad je ljudski život pri kraju, nitko se ne okružuje diplomama, medaljama, novcem. Tada oko sebe želimo ljude koje volimo, ljude s kojima imamo nekakav odnos. Tada svi shvaćamo da su odnosi u životu najvažniji. 
Mudro je tu istinu naučiti prije, a ne poslije.

Ocjenjivat će nas po tome kako smo voljeli.
      Moramo naučiti voljeti jer će nas po tome ocijeniti u vječnosti. Rick je zanimljivo napisao: U nebu Bog neće reći: "Pričaj mi o svojoj karijeri, o svom bankovnom računu, o svojim hobijima." Umjesto toga, pogledat će kako ste se odnosili prema ljudima, osobito prema onima u potrebi. 

NAJBOLJI ISKAZ LJUBAVI JE DARIVANJE VREMENA

Vrijednost nečega može se najbolje iskazati po tome koliko smo vremena spremni u to uložiti. Što više vremena nečemu posvećujemo, sve više otkrivamo koliku važnost i vrijednost tome pridajemo. 
Vrijeme je najdragocjeniji dar jer ga imamo u ograničenim količinama. Naše vrijeme je naš život. Kad nekome posvetimo svoje vrijeme, darujemo dio života koji nikad nećemo dobiti natrag. 
Isto tako, nije dovoljno reći da su nam odnosi važni; moramo to i dokazati tako da u njih uložimo svoje vrijeme. Riječi bez djela ništa ne vrijede.
Bit ljubavi je koliko sebe darujemo. Najveći dar ljubavi nisu ni čokolade ni ruže, nego usredotočena pozornost. U trenutku kada se usredotočimo na nekoga koga volimo, zaboravljamo na sebe. Kada darujemo svoje vrijeme činimo žrtvu, a žrtva je čin ljubavi. 
Voljeti znači odustati od onoga što nam je draže, ugodnije, sigurnije, lakše, a sve to za dobrobit druge osobe.

SADA JE NAJBOLJI TRENUTAK

Zašto je sada najbolji trenutak da iskažemo ljubav? Upravo zato što ne znate koliko ćemo dugo imati za to priliku. Okolnosti se mijenjaju, ljudi umiru, djeca rastu. Ništa na ovome svijetu ne jamči vam da će sutra sve biti isto kao danas. Želite li iskazati ljubav, učinite to odmah!

Život je najbolje iskoristiti tako da volite! Najbolji iskaz ljubavi je darivanje vremena! Najbolji trenutak za to je sada!

Moj jedini istinski put

~Budući da je već prošla ponoć, službeno je 25.2.2016. - poseban dan za mene. Neka mi bude sretan, a vama svima hvala što ste mi pokazali da postoje ljudi kojima je stalo! ♥~

Moj jedini istinski put

Izlazim iz sjene. Tjeram samu sebe; da istražujem, da tražim, da otkrivam, kopam, pronađem; da pronađem sebe, pravu, istinsku sebe.
Kopala sam dugo vlastitom dušom. Tu sam je našla – pravu sebe. Vrebala je u dubinama, na dnu zdenca moje duše. Čekala je. Čekala je mene. Čekala je da ju nađem, da ju pozovem iz mraka. Čekala me da se pojavim sa svijećom, bakljom, sitnim plamenom; sa svjetlom; da vodim put, da pomognem pronaći naš izlaz; izlaz na površinu, na svjetlo dana.
Nisam imala izbora. Nesreća. Osjećala sam se zarobljenom, lažnom, krivom, zaglavljenom – u vremenu, mjestu, situaciji u kojoj nisam željela biti, u mjestu koje je stimuliralo moju tjeskobu, koje je uzrokovalo paniku, brigu, uzrujanost zbog mog života, moje budućnosti.
U konačnici, sve je to dovelo da si postavim pitanje: Postoji li u životu više od ovoga? Je li ovo zaista sve? Nešto se iznutra zapalilo, reklo mi da ipak postoji više. To nešto pozvalo me da otkrijem, lovim ono što me čeka, ono „više“.
Promjena! Promjena se morala dogoditi. Pomak, u drugom smjeru, okret za 180 stupnjeva. Nov put – prema istini!
Biti ono što jesam. Biti prava ja. Hraniti svoju dušu – s radošću, s otvorenošću, s iskrenošću. Biti tko sam iznutra. Naći načine da rasplamsam taj plamen. Potaknuti, mamiti. Iskušati svoj pravi glas. Spustiti masku. Odustati od pretvaranja.
Prepoznati da moj prijašnji put nije bio dobar put, pravi put, put koji me služio. Prepoznati da to nisam bila ja. „Ja“ za koje sam mislila da je bilo istinito – nije!
Bila je to lažna percepcija. Stražar. Čuvar. Stajao je ispred, čuvao vrata. Vrata koja su vodila do mene, do moje duše, mojih unutarnjih misli i osjećaja, štiteći me od svijeta; od zastrašujućeg, nekontroliranog, oštrog, nepredvidljivog, nepopustljivog svijeta. To me spašavalo. Štitilo me. Držalo me sigurnom.
Ali, zapravo...
To je bio zatvor. To me zarobilo. Sakrilo me, od sebe same, od svih ostalih. Spriječilo je da istina iscuri van. Spriječilo je pravu povezanost, prava prijateljstva, prave odnose. Privuklo je druge oblike – egoističnu mene, lažnu mene. Pravu mene samo je vuklo uokolo, vezanu i ušutkanu. Nije mogla reći ni učiniti bilo što. Bespomoćna, mogla je samo gledati.
Gledati dok njen život ide pogrešnim putem vođen pogrešnim stvarima. U pogrešne poslove. Prijateljstva. Odnose.
Ali, ona nikada nije odustala! Bila je uvijek tu! Sićušni, gotovo nečujan glasić. Kuckala je na rešetke svog kaveza. Uporno. Dosljedno. Pokušavajući pridobiti moju pozornost.
U trenutku tišine, čula sam ju. Slijedila sam mrak. Pronašla sam ju tamo. Bila sam odlučna da ju izvedem. Da slijedim svoje srce. Svoje snove. Novi lakši, slobodniji put života.
Moj cilj, moj zadatak: Ustrajati. Inzistirati. Na istini. Jednostavnoj, osnovnoj, čistoj istini. Od ostalih, od sebe. Prema sebi.
Moja istina leži u stvaranju. Kreativnost. Crtanje. Slikanje. Pisanje. To su mjesta gdje leži moja istina. To su mjesta na kojima mogu naći svoju dušu, tihi glasić, pravu sebe; komunicirati s njom, pitati ju za savjet, vodstvo, da mi pokaže pravi put.
U življenju ove istine, ja ću postići svoj cilj! Ja ću biti slobodna!

Wednesday, February 24, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Petnaesti)

2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj

15. Dan (24. veljače 2016.)
Stvoreni ste za Božju obitelj


Glavna misao: Stvoren sam za Božju obitelj.
Citat koji treba upamtiti: U ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje. (Efežanima 1, 5)
Pitanje za razmišljanje: Kako se prema drugim vjernicima mogu početi odnositi kao prema članovima vlastite obitelji?

Bog želi obitelj i stvorio je svakoga od nas kako bismo bili njezini članovi. Bog je ljubav i zato su mu odnosi dragocjeni. Njegova se narav iskazuje u odnosima i određuje se obiteljskim nazivima: Otac, Sin i Duh. To je savršen sklad odnosa. 
Bogu nije trebala obitelj. On ju ne želio i zato je isplanirao stvoriti nas, dovesti nas u svoju obitelj i podijeliti s nama ono što ima. 
Kada se pouzdamo u Isusa, Bog postaje naš Otac, a mi postajemo njegova djeca. Drugi vjernici postaju nam braća i sestre, a Crkva postaje duhovna obitelj - obitelj koja obuhvaća sve vjernike iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. 
Božjim djetetom možemo postati samo ako se nanovo rodimo. Članom ljudske obitelji postajemo svojim prvim rođenjem, ali članom Božje obitelji postajemo drugim rođenjem - krištenjem.

Dobrobiti pripadanja Božjoj obitelji

      Ulaskom u Božju obitelj, tj. duhovnim rođenjem, dobili smo brojne darove. Na zemlji nam je dano bogatstvo Božje milosti, dobrote, strpljivosti, velikodušnosti, slave, mudrosti itd., ali u vječnosti ćemo dobiti još više. 
Najprije, bit ćemo zauvijek s Bogom. Drugo, bit ćemo promijenjeni, kako autor kaže - suobličeni Kristu. Treće, bit ćemo oslobođeni boli, smrti, patnje. Bit ćemo nagrađeni. Dijelit ćemo Kristovu slavu. Ajme, mnogo smo bogatiji nego što shvaćamo! 
Našu vječnu baštinu nitko ne može oduzeti. Ona je dragocjena, čista, trajna i zaštićena. 

Krštenje: poistovjećenje s Božjom obitelji

      Članovi neke obitelji ne srame se da ih se prepoznaje kao članove te obitelji. Nažalost, neki kršćani se ne poistovjećuju javno sa svojom duhovnom obitelji kako je Isus zapovjedio - krštenjem. 
Krštenje označuje naš ulazak u Božju obitelj. Njime javno kažemo drugima "Ne sramim se biti članom Božje obitelji!"
Krštenje simbolizira drugu Božju svrhu za naš život: sudjelovanje u zajedništvu Božje vječne obitelji. Ono je izraz vjere; simbolizira da smo umrli u starom načinu života i uskrsli u novi život s Kristom. To je proslava ulaska u Božju obitelj. 
Krštenje je čin uvođenja u duhovni život. Ono nas ne čini članom Božje obitelji - to može samo vjera u Krista. Dakle, jedini biblijski uvjet je vjera. 

Najveća povlastica

      Postati članom Božje obitelji najveća je čast i povlastica koju ćemo ikada dobiti. Isus nas posvećuje, Bog se ponosi nama. Ništa drugo ne može se mjeriti s časti koju dobivamo postavši članovi Božje obitelji. 
Zato Rick kaže: Kad god se osjećate nevažnima, nevoljenima ili nesigurnima, sjetite se kome pripadate.

Tuesday, February 23, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Četrnaesti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

14. Dan (23. veljače 2016.)
Kad se Bog čini dalekim


Glavna misao: Bog je tu bez obzira na to kako se ja osjećam.
Citat koji treba upamtiti: Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti (Hebrejima 13, 5)
Pitanje za razmišljanje: Kako mogu ostati usredotočen na Božju prisutnost, osobito onda kada se Bog čini dalekim?


Boga je lako slaviti kada nam u životu sve ide dobro. Ali okolnosti ponekad mogu postati i neugodne. Kako postupamo kada nam se čini da je Bog daleko? 
Prijateljstva su često na kušnji zbog razdvojenosti i nedostatka komunikacije. Ni u našem odnosu s Bogom nećemo se uvijek osjećati njemu blizu. 
Katkad se u životu može činiti da je Bog jednostavno nestao. Probudimo se jednog jutra i naši duhovni osjećaji potpuno su nestali. Molimo se, ali ništa se ne zbiva. Počnemo se pitati koliko dugo taj mrak može trajati. Danima? Tjednima? Mjesecima? Hoće li mu ikada doći kraj? U potpunom očaju pitamo se "Što sa mnom nije u redu?"
Istina je, s nama je sve u najboljem redu. Sve to opisano prirodan je dio iskušavanja i sazrijevanja u našem odnosu s Bogom. Bolno je i obeshrabrujuće, ali apsolutno važno za razvoj vjere. 
Rick kaže da je najveća pogreška glede klanjanja koju kršćani danas čine ta da traže osjećaj Božje blizine, a ne Boga. Bogu je bitno da osjetimo njegovu prisutnost, ali više mu je stalo do toga da se pouzdamo u njega nego da ga osjetimo. 

Recite Bogu točno kako se osjećate.
      Otvorimo Bogu srce! Bog može podnijeti naše sumnje, srdžbu, bol, strah, zbunjenost i pitanja. 
Bog nam dopušta da kažemo što osjećamo i bez obzira na sve, On nas i dalje voli.

Usredotočite se na Božju nepromjenjivu narav.
      Bez obzira na okolnosti i bez obzira na to kako se osjećamo, trebamo se držati istine koju znamo o Bogu: dobar je, voli nas, sa nama je, zna što proživljavamo, stalo mu je do nas, ima dobar plan za naš život. 

Vjerujte Bogu da će održati svoja obećanja.
      U vremenu kada naši duhovni osjećaji ne funkcioniraju, moramo se strpljivo oslanjati na Božja obećanja, a ne na vlastite osjećaje. 
Ne smijemo dopustiti nevoljama da nas muče.
Kad se osjećamo da nas je Bog napustio, ali mu unatoč svojim osjećajima i dalje vjerujemo, klanjamo se na najdublji način.

Sjetite se što je Bog za vas već učinio.
      Ako vam se čini da Bog u vašem životu nije ništa učinio, sjetite se samo da je dao svog Sina da umre za nas na križu, kako bi nas spasio. To je najveći razlog za proslavljanje Boga.
Isus se mogao spasiti, da je htio - ali onda ne bi mogao spasiti nas. 
Nažalost, zaboravljamo da je slavnom trenutku uskrsnuća prethodila užasna muka.
Tama tog trenutka ne može se opisati riječima. Zašto je Bog dopustio da Isusa, njegovog vlastitog Sina, tako strašno, zločinački zlostavljaju? Zato da biste vi dobili mogućnost provesti mogućnost u njegovoj slavi! 
Isus se odrekao svega da bismo mi mogli imati sve. Umro je da bismo mi mogli živjeti. Nikad se više ne smijemo pitati za što bismo trebali biti zahvalni!

Monday, February 22, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Trinaesti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

13. Dan (22. veljače 2016.)
Slavljenje ugodno Bogu


Glavna misao: Bog me želi cijelog.
Citat koji treba upamtiti: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! (Marko 12, 3)
Pitanje za razmišljanje: Što je u ovom trenutku Bogu ugodnije - moje javno klanjanje ili moje privatno klanjanje? Što ću u svezi s tim poduzeti?

Bog ne želi samo dio našeg života. On traži cijelo naše srce, cijelu našu dušu, cijeli naš um, svu našu snagu. On želi potpunu odanost.
Kada je naše klanjanje Bogu ugodno? 

Bog je zadovoljan kad mu se klanjamo s točnom predodžbom. 
      Moramo se klanjati Bogu na temelju Svetog pisma, a ne vlastitim predodžbama o Bogu. 
Isus je jednoj Samarijanki rekao: Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 
Klanjati se u istini znači klanjati se Bogu kakav nam se doista objavio u Bibliji. 

Bog je zadovoljan kad je klanjanje pravo.
      Bogu ugodno klanjanje vrlo je osjećajno, ali u njemu osim srca treba sudjelovati i razum. Nije važno samo izgovarati prave riječi; moramo i misliti ono što govorimo. 
Naši osjećaji moraju biti iskreni jer Bog želi našu iskrenu, pravu ljubav. 
Ali, sama iskrenost nije dovoljna. Potrebni su i duh i istina. 
Najbolji stil slavljenja je onaj koji najprirodnije prikazuje našu ljubav prema Bogu. Dakle, nema univerzalnog pristupa klanjanju i prijateljstvu s Bogom. Jedno je sigurno: Boga nećemo proslaviti trudeći se biti osoba za kakvu nas On nije namijenio.

Bog je zadovoljan promišljenim klanjanjem.
      Ne razmišljamo li tijekom klanjanja o samom činu klanjanja i svemu s čime je to povezano, naše je klanjanje besmisleno. Kao što je već rečeno, u klanjanju mora sudjelovati i naš um. 
Kada slavimo Boga, budimo konkretni. Nema smisla stalno ponavljati riječi slave. Zašto ne bismo za promjenu rekli Bogu zašto ga slavimo? 

Bog je zadovoljan praktičnim klanjanjem.
      Bog želi naše tijelo. Zašto? Zato što bez tijela ništa ne možemo učiniti na ovom planetu. Dok smo na zemlji, Bog kaže: Dajte mi sve ono što imate! Bog samo praktično razmišlja.
Bog od nas zahtjeva žrtvu. Želi da budemo, kako Rick kaže, živa žrtva. 
Danas su Bogu ugodne različite žrtve i klanjanja: zahvaljivanje, slavljenje, poniznost, kajanje, molitva, služenje drugima itd.

Ali, pravo klanjanje ima svoju cijenu. Ako se želimo klanjati, moramo se odreći toga da budemo usredotočeni na sebe. Ne možemo istodobno izdizati Boga i sebe. 
Kada je Isus rekao da Boga volimo svom snagom, istaknuo je da su za klanjanje potrebni trud i snaga. Nije uvijek prikladno i ugodno. Ali, slavimo li Boga i onda kad za to nismo raspoloženi, ustanemo li iz kreveta proslavljati ga i onda kad smo umorni, ili pomognemo li drugima i onda kad smo iscrpljeni, prinosimo Bogu žrtvu slavljenja. To Bog voli. 
Najvažniji je samo stav našeg srca. 

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Dvanaesti)

~Ovo je objava koju sam jučer trebala napisati (nažalost bila sam spriječena)~

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

12. Dan (21. veljače 2016.)
Kako razvijati prijateljstvo s Bogom


Glavna misao: Bogu sam onoliko blizu koliko to želim biti.
Citat koji treba upamtiti: Približite se Bogu i on će se približiti vama! (Jakovljeva 4, 8a)
Pitanje za razmišljanje: Što ću konkretno danas odlučiti učiniti kako bih se približio Bogu?

Kao i svako drugo prijateljstvo, i prijateljstvo s Bogom zahtjeva trud. Za prijateljstvo s Bogom potrebni su želja, vrijeme i energija. 

Moram odlučiti biti iskren prema Bogu.
     Potpuna iskrenost temelj je za razvijanje dubljeg odnosa s Bogom. On od nas ne zahtjeva da budemo savršeni, ali traži da budemo potpuno iskreni. 
Pravo na prijateljstvo gradi se na otvorenom razgovoru. Da bismo Bogu bili prijatelji moramo prema njemu biti iskreni i otvoreno reći kako se osjećamo, a ne reći i osjećati ono što mislimo da bismo trebali.
Istina je da ponekad osjećamo ogorčenost. To je najveća prepreka prijateljstvu s Bogom. Zašto bismo htjeli biti prijatelji s Bogom ako je dopustio da se nešto loše u našem životu dogodi, nešto što nas je duboko pogodilo, nešto što nam je okrenulo život naglavce? Ako nam se takva pitanja počnu motati po mislima, najbolji lijek je da spoznamo da Bog uvijek sve čini u najboljem interesu, čak i onda kada je to bolno i kada ne možemo razumjeti. 
Svi Božji najbolji prijatelji bar su u jednom dijelu svog života osjetili kušnju. 

Moram odlučiti u vjeri biti poslušan Bogu.
     Svaki put kada se pouzdamo u Boga i učinimo ono što kaže, naše će se prijateljstvo s Bogom produbiti. Mi smo Božji prijatelji, ali nismo s njim ravnopravni. 
Nismo Bogu poslušni zbog straha, dužnosti ili prisiljenosti, nego zato što ga volimo i što se pouzdamo da On zna što je za nas najbolje. Želimo slijediti Krista jer smo mu zahvalni za ono što je učinio. 
Trideset godina Isusovog života prije njegovog javnog djelovanja svedeno je na dvije riječi: bijaše poslušan. 

Moram držati do onoga do čega i Bog drži.
     Pravi prijatelji vode računa o onome što je drugoj osobi važno. 
Do čega je Bogu najviše stalo? Do toga da pronađe svu svoju izgubljenu djecu! To je razlog zbog kojeg je Isus došao na zemlju. Nadalje, najviše mu je stalo do toga da njegova djeca govore Radosnu vijest drugima.
Zato, da bismo bili Božji prijatelji, moramo mariti za ljude oko nas jer Bogu je do njih stalo. 

Moram prijateljstvo s Bogom željeti više od ičega drugog.
     Istina je: Bogu ste onoliko blizu koliko to želite biti. Pravo prijateljstvo s Bogom posljedica je svjesnog izbora. Moramo nastojati da ga ostvarimo. 
Možda ste nekoć tako žarko željeli Božju blizinu, ali ste izgubili tu želju. Možda se to dogodilo zbog boli.
Bol je, kako Rick kaže: gorivo za strast. Ona nam ulijeva silnu želju za promjenom. To je Božji način da nas trgne iz uspavanosti. 
Nevolje nisu kazna; one su poziv na buđenje od Boga. 

Nema ničega važnijeg od prijateljstva s Bogom. To je odnos koji će trajati zauvijek. Želite li ga zbilja više od ičega drugog? Smatrate li ga dovoljno vrijednim da zbog njega ostavite sve drugo? Je li vrijedno toga da se potrudite razviti navike i vještine koje su vam potrebne? Odgovor na sva ova pitanja trebao bi biti DA. 

Saturday, February 20, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Jedanaesti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

11. Dan (20. veljače 2016.)
Kako s Bogom postati najbolji prijatelj?


Glavna misao: Bog mi želi biti najbolji prijatelj.
Citat koji treba upamtiti: Prisan je Jahve s onima koji ga se boje. (Psalam 25, 14a)
Pitanje za razmišljanje: Što mogu učiniti da se podsjetim na razmišljanje o Bogu, kako bih češće s njim razgovarao?

Bog želi biti naš najbolji prijatelj. Stvoreni smo da bismo neprekidno živjeli u Božjoj blizini, ali, kako kaže Rick, nakon Pada je taj idealan odnos izgubljen. 
Isus je to promijenio. Kad je platio za naše grijehe na križu, zastor u jeruzalemskom Hramu, koji je simbolizirao našu odvojenost od Boga, razderao se odozgo do dolje. Bio je to znak da nam je opet omogućen izravan pristup Bogu.
Mi Bogu možemo pristupiti kada god želimo i On je uvijek spreman primiti nas, raduje se kad mu dođemo. 
Prijateljstvo s Bogom jedino je moguće zbog Božje milosti i žrtve Isusa Krista. Isus je rekao: Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Istina, teško je povjerovati kako Bog želi biti blizak prijatelj sa mnom, ali to je tako. On uistinu želi da ga pobliže upoznamo, baš kao što znamo najboljeg prijatelja. 
Naravno da je lakše prihvatiti sliku odnosa između Boga i čovjeka kao odnos između Gospodara i sluge, Stvoritelja i djeteta. Ali, što znači ta rečenica: Bog me želi za svog prijatelja? Rick Warren daje 6 tajni prijateljstva s Bogom (dvije u ovom poglavlju, a četiri u sljedećem).

Postati s Bogom prijatelj - kroz neprekidan razgovor.
       Istinsko prijateljstvo s Bogom gradi se razgovarajući s njim o SVEMU što nam se događa. Bog želi sudjelovati u svemu što radimo, u svakom razgovoru, u svakom problemu, u svakom našem razmišljanju. Provoditi vrijeme s Bogom ne znači biti nasamo s njim. Naravno, i takvo vrijeme nam treba, ali zapravo sve što činimo može biti druženje s Bogom ako ga pozovemo da u tome sudjeluje. 
Ključno je da promijenimo stav prema onome što radimo; ono što smo do sada radili za sebe, sada moramo početi raditi za Boga. 
Ne moramo se povlačiti u osamu kako bismo razgovarali s Bogom. Bog je s nama stalno, na svakom mjestu, u svako vrijeme. 
Najprije ćemo trebati nešto što će nas podsjećati na Božju prisutnost u svakom trenutku, ali s vremenom se naš um uvježba i prestane zaboravljati na Boga. 

Postati s Bogom prijatelj - kroz neprekidnu meditaciju.
        Drugi način da se uspostavi prijateljstvo s Bogom jest razmišljanje o Božjoj Riječi. Ne možemo voljeti Boga ako ga ne poznamo, a ne možemo ga poznavati ako ne poznajemo njegovu Riječ. 
Ne znači da moramo provesti cijeli dan čitajući Bibliju - to je nemoguće. Ali, možemo o njoj razmišljati tijekom dana, prisjećati se redaka koje smo pročitali i promišljati o njima. 
Rick kaže: Kad neprekidno razmišljate o nekim problemima, to se naziva brigom. Kad neprekidno razmišljate o Božjoj Riječi, to je meditacija. Ako se znate brinuti, onda znate i meditirati!
Prijatelji si međusobno povjeravaju tajne, a i Bog će nama povjeriti svoje tajne ako budemo razvili naviku razmišljanja o njegovoj Riječi. Što više vremena provedemo razmišljajući o onome što je Bog rekao, bolje ćemo razumjeti tajne ovog života. 

Sutra će se otkriti još 4 tajne prijateljstva sa Bogom. Ali i Rick i ja potičemo vas da ne čekate do sutra. Započnite graditi svoj odnos s Bogom već danas! Molite se i razmišljajte o Božjoj Riječi - dok se molite, vi govorite Bogu, a dok razmišljate o Božjoj Riječi, On govori vama. Jedno bez drugog ne ide. To je jedini način da se izgradi duboki prijateljski odnos s Bogom. 

Friday, February 19, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Deseti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

10. Dan (19. veljače 2016.)
Smisao proslavljanja


Glavna misao: Smisao proslavljanja je predanje.
Citat koji treba upamtiti: I ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. (Rimljanima 6, 13)
Pitanje za razmišljanje: Koja područja svojeg života ne želim predati Bogu?

Prva rečenica ovog poglavlja je istovremeno i glavna misao: Smisao proslavljanja je predanje. 
Današnja je kultura natjecateljski orijentirana. Svi nas uče da ne odustajemo i ne popuštamo. Rezultat toga je činjenica da ne razmišljamo puno o predanju. Radije bismo pričali o uspjehu, pobjeđivanju i osvajanju nego o popuštanju, podložnosti, poslušnosti i predanju. Ali upravo je predanje Bogu smisao slavljenja. Ne prepuštamo mu se zbog straha ili osjećaja dužnosti, nego s ljubablju.
Pravo proslavljanje Boga događa se kada se posve prepustite Bogu. Važno je da to učinimo ukoliko želimo osjetiti istinsku prisutnost Boga u našem životu. 
Osjećam dužnost da vas upozorim sve: kad se odlučite živjeti potpuno predanim životom, vaša će odluka doći na kušnju. Ponekad ćete zbog te odluke morati činiti nešto što je ljudima odbojno, nešto što će vas skupo koštati, nešto što će se činiti nemogućim. Često će to značiti da ćete činiti upravo suprotno od onoga što biste željeli. 
Prepreke poput straha, ponosa i zbunjenosti mogu nas spriječiti da se potpuno predamo, ali to je samo zato što ne shvaćamo koliko nas Bog ljubi pa želimo imati nadzor nad svojim životom.

Mogu li se pouzdati u Boga?
      Ne samo da se možemo u Boga pouzdati, nego je to nužno za predanje. Biste li ikada ikome povjerili sve što imate ako toj osobi ne vjerujete? Naravno da ne biste. Isto je i sa predanjem svog života Bogu - ako mu ne vjerujete ne možete mu se ni predati, a možete mu vjerovati jedino ako ga bolje upoznate. 
Bog je pun ljubavi i strpljenja za svakoga od nas i voli nas mnogo više nego što možemo i zamisliti. Najveći iskaz njegove ljubavi prema nama bila je žrtva njegovog jedinorođenog Sina. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Još ne vjerujete? Pogledajte samo Isusa na križu, raširenih ruku koje govore "Ovoliko vas volim. Radije bih umro nego živio bez vas."

Poznavati vlastita ograničenja.
      Zbog vlastitog ponosa ponekad ne želimo priznati da nemamo nadzor nad svime. Ta želja da imamo potpuni nadzor uzrok je stresa u našem životu jer mi, obični ljudi, trudimo se naređivati i petljati se u Božji posao u nama. Želimo imati sve moći, biti najbolji, najbogatiji, najpametniji, a kada se to ne ostvari, srdimo se, zavidimo drugima.

Što znači predati se Bogu?
      Predanje Bogu nikako nije izgovor za lijenost. To nije prihvaćanje nepromijenjenog stanja. To znači upravo suprotno: žrtvovati cijeli svoj život i možda čak i trpjeti da bi se promijenilo ono što se treba promijeniti. 
C. S. Lewis je napisao: Što se više prepuštamo Bogu u ruke, to više postajemo sobom - jer nas je on stvorio. On je zamislio sve te različite ljude koji vi i ja trebamo biti...tek kad se okrenem Kristu, kad se predam Njegovoj osobi, doista posjedujem pravu vlastitu osobnost. 
Znat ćemo da smo predani Bogu onog trenutka kad se budemo oslanjali na Boga da radi za nas umjesto da drugima namećemo svoje planove; pustit ćemo sve iz ruku i pustiti Boga da radi. 
Najveći primjer predanja je sam Isus koji je noć prije raspeća prepustio sve Božjem, Očevom, planu. Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću nego što hoćeš ti! Rick Warren kao komentar na ovaj citat navodi da Isus nije zahtijevao od svog Oca da ga oslobodi boli, nego je molio: Bože, ako je u tvojem najboljem interesu da otkloniš ovu patnju, molim te da to učiniš. Ali ako ona bude poslužila tvojoj svrsi, onda je prihvaćam. 
Dakle, što je pravo predanje Bogu? Kada kažemo: Oče, ako je ova nevolja, bol, bolest ili okolnost potrebna da se ispuni tvoja svrha i da se ti proslaviš u mojem životu ili u životu koga drugog, molim te, nemoj je otkloniti. 

Blagoslov predanja.
         Predamo li se Bogu, iskusit ćemo slobodu, nećemo se više ničega bojati, niti ćemo morati nečemu popuštati. Bog se koristi predanim ljudima kako bi ispunio svoj plan, svoju svrhu. Ništa nije moćnije od života predanog u Božje ruke.

Najbolji život.
        Ne predamo li se Bogu, predat ćemo se mišljenjima i očekivanjima drugih ljudi, novcu, strahu ili ponosu ili pak nečemu drugom. Svi se na kraju nečemu predamo. Dakle, ne predamo li se Kristu, predali smo se kaosu. 
Predanje nije najbolji, već jedini način života. To je pametan način da služimo Bogu. Predanje vlastitog života Bogu razborit je čin vrlo inteligentna čovjeka; to je nešto najodgovornije što možemo učiniti sa svojim životom. Kaže Rick: Najmudriji trenuci vašeg života bit će oni u kojima ćete reći DA Bogu. 
Predajte sve Bogu: sve za čime žalite, sve nevolje koje vas muče, sve što želite ostvariti u budućnosti, sve svoje strahove, snove, slabosti, navike, rane, ovisnosti. Pustite da Isus upravlja volanom vašeg života. Ne bojte se jer ništa čime On upravlja ne može izmaknuti nadzoru. 

Isus je rekao: Želi li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.
Jeste li potpisali takav ugovor s Bogom ili se još uvijek borite s činjenicom da Bog ima pravo činiti s vašim životom što želi? Sada je pravo vrijeme da se predate! Predajte se Božjoj milosti, ljubavi, mudrosti! Nećete požaliti.

Thursday, February 18, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Deveti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

9. Dan (18. veljače 2016.)
Kada se Bog smiješi


Glavna misao: Bog se smiješi kad se pouzdajem u njega.
Citat koji treba upamtiti: Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu. (Psalam 147, 11)
Pitanje za razmišljanje: Bog zna što je najbolje; u kojem području života bih se najviše trebao u njega pouzdati?

Zamislite kako bismo se dobro osjećali kada bismo vidjeli da smo nečime izmamili osmijeh na Božje lice. Kada se to Bog smiješi?
Bog se smiješi kad ga volimo više od svega.
    Bog od nas najviše želi da živimo u zajedništvu s njim, u odnosu s njim! On, naš Stvoritelj, želi imati zajedništvo s nama. Jer ljubav mi je mila, a ne žrtve, poznavanje Boga, a ne paljenice. Ljubav Božja je gorljiva. Bog želi da mu uzvratimo ljubav, čezne da ga upoznamo, da živimo s njim. Naučiti voljeti Boga - to bi trebao biti naš najveći cilj. Isus je rekao da je to najveća zapovijed: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. 
Bog se smiješi kad se potpuno pouzdamo u njega.
      Posve se pouzdati u Boga znači vjerovati da On zna što je najbolje. Pouzdavati se u Boga znači i proslavljati ga. Baš kao što su roditelji sretni kad se djeca pouzdaju u njihovu ljubav, tako i Boga usrećuje naša vjera.
Bog se smiješi kad smo mu od srca poslušni.
      Bog ne duguje nikome od nas objašnjenje za to što od nas traži. Poslušnost, s druge strane, ne može čekati kao objašnjenje. Kaže Rick da zapravo neke zapovijedi nećemo ni razumjeti prije nego što im postanemo poslušni. Zato je poslušnost ključ razumijevanja. Poslušnost od srca, potpuna poslušnost, je radosna i oduševljena poslušnost. Kao Božja djeca možemo poslušnošću razveseliti našeg Oca na nebesima. Zašto Bog tako voli poslušnost? Zato što ona dokazuje da ga zaista volite. 
Bog se smiješi kad ga neprestano slavimo i zahvaljujemo mu.
       Bog uistinu voli kada mu iskazujemo poštovanje i zahvalnost. Nešto se divno zbiva dok slavimo i hvalimo Boga! Naše se srce puni radošću! Mi uživamo u onome što e Bog za nas učinio, a kad tu radost iskažemo njemu, to usrećuje i njega.
Bog se smiješi kad se koristimo svojim sposobnostima.
       Nekima od nas možda se nekada učini da se Bogu sviđa samo kada činimo sve one duhovne stvari, primjerice idemo u crkvu, molimo se ili govorimo drugima o svojoj vjeri. Međutim, Bog zapravo uživa gledajući svaku pojedinost u našem životu. Njemu ništa ne promakne. Sve što ljudi čine, osim grijeha, može razveseliti Boga. Istina, Bog je jako sretan kad nas vidi da se molimo i idemo u crkvu, ali usrećuje ga i kad koristimo sve darove i sposobnosti koje nam je dao. Ako pokušavamo biti ono što nismo, nikada nećemo Boga usrećiti - time samo odbijamo njegovu mudrost. Počnimo svoje sposobnosti koristiti za Božje zadovoljstvo!

Wednesday, February 17, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Osmi)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

8. Dan (17. veljače 2016.)
Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva


Glavna misao: Bog me stvorio radi svojeg zadovoljstva.
Citat koji treba upamtiti: Jer Jahve ljubi narod svoj. (Psalam 149, 4a)
Pitanje za razmišljanje: Koji bih običan posao mogao početi obavljati kao da ga radim za samog Isusa?

Onog trenutka kada smo došli na svijet Bog je stajao ondje kao nevidljivi svjedok i smiješio se kada je vidio naše rođenje. On je želio da živimo; nije nas trebao stvoriti, ali je odabrao to učiniti radi svog vlastitog zadovoljstva, svoje dobrobiti, slave, svrhe i užitka.
Upravo je prva svrha našeg života pružiti užitak Bogu. To dokazuje našu vrijednost. 
Jedan od najljepših darova koje vam je Bog darovao je sposobnost da osjećate zadovoljstvo. - kaže autor. Bog želi da mi uživamo u životu, a razlog zašto nam je Bog darovao sposobnost da osjećamo zadovoljstvo je taj što smo stvoreni na njegovu sliku. 
Ipak, često na to zaboravljamo. Zaboravljamo da i sam Bog ima osjećaje. Bog zna biti žalostan, srdit, osjeća tugu, sućut i žalost kao i sreću, radost i zadovoljstvo. On nas voli, uživa, raduje se. 
Prva podebljana tvrdnja u ovom poglavlju jest: Pružanje zadovoljstva Bogu naziva se "slavljenjem" ili "klanjanjem". Bog je potrebu za tim istim klanjanjem usadio u naše biće i mi zato imamo potrebu da se bliže povežemo s Bogom. Sve što činimo Bogu na zadovoljstvo, klanjanje je. 
Nadalje, klanjanje je mnogo više od glazbe. Malo me šokirala izjava autora da ne postoji nešto što bi se moglo nazvati kršćanskom glazbom. Ali kako sam čitala dalje rečenice, postalo mi je jasno na što cilja. Postoje samo takvi tekstovi pjesama. Riječi posvećuju glazbu, a ne melodija. Nema duhovnih melodija. Da vam nešto odsviram bez pjevanja, ne biste imali pojma je li riječ o kršćanskoj pjesmi ili nije.
Sljedeća podebljana tvrdnja jest: Slavljenje ne služi vašoj dobrobiti. Okej, ponovno možda za neke ova rečenica grubo zvuči, ali ustvari je u redu. Kada slavimo Boga, cilj nam je pružiti Bogu zadovoljstvo, ne sebi. Nedjeljno misno slavlje nije namijenjeno prvenstveno nama. Naravno, istina je da odlazak nedjeljom na misu ima svoje koristi i za nas, ali mi ne idemo na misu kako bismo rekli "Baš je danas bilo predivno. Jako mi je koristilo.", nego zato što nam je cilj proslaviti Boga.
I posljednja podebljana tvrdnja je: Proslavljanje nije dio vašeg života; ono je vaš život. Uzmite svoj običan, svakidašnji život - spavanje, jelo, odlaženje na posao i sve što obavljate - i stavite to pred Boga kao žrtvu. Kako se sve može činiti Bogu na slavu? Čineći sve tako kao da činimo Isusu i razgovarajući s njim dok radimo to što radimo. 
To je pravo proslavljanje Boga.

Tuesday, February 16, 2016

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Sedmi)

7. Dan (16. veljače 2016.)
Razlog za sve


Glavna misao: Sve postoji radi Boga.
Citat koji treba upamtiti: Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! (Rimljanima 11, 36)
Pitanje za razmišljanje: Kako da svoj dnevni raspored prilagodim spoznaji o Božjoj slavi?

Ponovno prva rečenica samog poglavlja otkriva o čemu se radi: Sve je za njega. 
Bog je sve stvorio sebi na slavu i bez Božje slave ne bi bilo ničega. Znamo da Bog uživa u raznolikosti, da voli ljepotu i red, da je mudar i kreativan. Božja je slava opisana kao vatra koja sažiže, oblak, grmljavina, dim i blještavo svjetlo. 
Božja se slava najbolje može vidjeti u Isusu - On je Svjetlo svijeta i osvjetljava Božju narav.
Nama ljudima zapovjeđeno je da priznamo Božju slavu, da ju opjevavamo, da ju odražavamo. Zašto? Zato što to Bog zaslužuje! Biblija kaže: Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno. 
Kako možemo proslavljati Boga? 
Isus je proslavio Boga, svog Oca, tako što je ispunio svoju svrhu na zemlji. Mi Boga možemo proslaviti na isti način. Čovjek proslavlja Boga kad živi punim životom! 
Boga proslavljamo klanjajući mu se. 
     C.S.Lewis je rekao: Bog želi da mu se klanjamo zbog ljubavi, zahvalnosti i užitka, a ne iz dužnosti. 
Klanjanje je mnogo više od slavljenja Boga. To je životni stil voljenja Boga, predavanja sebe da nas On upotrijebi za svoje svrhe. 
Bogu prinosimo slavu voleći ostale vjernike.
     Slijediti Krista ne znači samo vjerovati; to znači i pripadati Božjoj obitelji i učiti se voljeti tu obitelj onako kako ju Bog voli, zato što je Bog ljubav. 
Boga proslavljamo postajući poput Krista.
      Duhovno sazrijevati znači postati poput Isusa u razmišljanju, osjećajima i postupcima. Kad smo Krista prihvatili, Bog nam daje novi život i novu narav. 
Boga proslavljamo tako da svojim darovima služimo drugima.
      Svakoga od nas Bog je stvorio kao svoju kreaciju obdarenu talentima, darovima, vještinama i sposobnostima. Ali, Bog nam sve to nije darovao u sebične svrhe. On želi da te sposobnosti budu korisne i drugima. U Bibliji piše: Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje. Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova!
Boga proslavljamo tako da ljudima govorimo o njemu.
      Bog nikako ne želi da njegova ljubav ostane tajna. Kad saznamo istinu, On od nas očekuje da je kažemo i ostalima. 

Doživotno živjeti za Boga zahtijeva promjenu prioriteta, rasporeda, odnosa s ljudima i ustvari svega ostalog. To će nekad značiti da treba odabrati teži put umjesto lakšeg. 
Isus je stajao na raskrižju - da ispuni svoju svrhu i proslavi Boga ili da se povuče i živi ugodnim životom? Mi se isto nalazimo pred tim raskrižjem - hoćemo li živjeti za vlastito zadovoljstvo ili ćemo ostatak života proživjeti Bogu na slavu znajući da nam je obećao vječne nagrade? Mislim da je dovoljan još jedan biblijski citat da odgovori na ovo pitanje u moje ime: Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Vrijeme je i za vašu odluku! Za koga ćete živjeti; za sebe ili Boga? Možda mislite da nemate snage, ali ne brinite; Bog će vam dati sve što je potrebno ako se odlučite živjeti za njega. Hoćete prihvatiti njegov poziv? 
No, prije svega: vjerujte! Vjerujte da vas je Bog stvorio radi svoje svrhe. Vjerujte da se niste slučajno rodili. Vjerujte da vas je Bog odabrao za sve ovo. I vjerujte da vam Bog, bez obzira što ste učinili, uvijek želi oprostiti.
Dalje, primite. Primite Isusa u svoj život. Primite Božje oproštenje. Primite Duha koji će vam dati moć da ispunite Božju svrhu za vaš život. Recite: Isuse, vjerujem u tebe i prihvaćam te.
Autor (a i ja s njim) čestita svima koji su iskreno izgovorili tu molitvu. Želimo vam dobrodošlicu u veliku Božju obitelj. Sada ste spremni otkriti Božju svrhu za svoj život i početi po njoj živjeti. 
Autor vam preporučuje da to nekome kažete jer trebat će vam potpora. I vjerujte mi, u pravu je kad to kaže. Neće biti lako od sada pa nadalje, ali isto tako neće biti ni nemoguće. Vjerujte da će vam Bog dati sve što vam treba kako biste ga slijedili.