Rick Warren: Svrhovit život (Dan Četrnaesti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

14. Dan (23. veljače 2016.)

Kad se Bog čini dalekim

Glavna misao: Bog je tu bez obzira na to kako se ja osjećam.
Citat koji treba upamtiti: Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti (Hebrejima 13, 5)
Pitanje za razmišljanje: Kako mogu ostati usredotočen na Božju prisutnost, osobito onda kada se Bog čini dalekim?

Boga je lako slaviti kada nam u životu sve ide dobro. Ali okolnosti ponekad mogu postati i neugodne. Kako postupamo kada nam se čini da je Bog daleko? 

Prijateljstva su često na kušnji zbog razdvojenosti i nedostatka komunikacije. Ni u našem odnosu s Bogom nećemo se uvijek osjećati njemu blizu. 

Katkad se u životu može činiti da je Bog jednostavno nestao. Probudimo se jednog jutra i naši duhovni osjećaji potpuno su nestali. Molimo se, ali ništa se ne zbiva. Počnemo se pitati koliko dugo taj mrak može trajati. Danima? Tjednima? Mjesecima? Hoće li mu ikada doći kraj? U potpunom očaju pitamo se "Što sa mnom nije u redu?"

Istina je, s nama je sve u najboljem redu. Sve to opisano prirodan je dio iskušavanja i sazrijevanja u našem odnosu s Bogom. Bolno je i obeshrabrujuće, ali apsolutno važno za razvoj vjere. 

Rick kaže da je najveća pogreška glede klanjanja koju kršćani danas čine ta da traže osjećaj Božje blizine, a ne Boga. Bogu je bitno da osjetimo njegovu prisutnost, ali više mu je stalo do toga da se pouzdamo u njega nego da ga osjetimo. 

Recite Bogu točno kako se osjećate.

      Otvorimo Bogu srce! Bog može podnijeti naše sumnje, srdžbu, bol, strah, zbunjenost i pitanja. 

Bog nam dopušta da kažemo što osjećamo i bez obzira na sve, On nas i dalje voli.

Usredotočite se na Božju nepromjenjivu narav.

      Bez obzira na okolnosti i bez obzira na to kako se osjećamo, trebamo se držati istine koju znamo o Bogu: dobar je, voli nas, sa nama je, zna što proživljavamo, stalo mu je do nas, ima dobar plan za naš život. 

Vjerujte Bogu da će održati svoja obećanja.

      U vremenu kada naši duhovni osjećaji ne funkcioniraju, moramo se strpljivo oslanjati na Božja obećanja, a ne na vlastite osjećaje. 

Ne smijemo dopustiti nevoljama da nas muče.
Kad se osjećamo da nas je Bog napustio, ali mu unatoč svojim osjećajima i dalje vjerujemo, klanjamo se na najdublji način.

Sjetite se što je Bog za vas već učinio.

      Ako vam se čini da Bog u vašem životu nije ništa učinio, sjetite se samo da je dao svog Sina da umre za nas na križu, kako bi nas spasio. To je najveći razlog za proslavljanje Boga.

Isus se mogao spasiti, da je htio - ali onda ne bi mogao spasiti nas. 

Nažalost, zaboravljamo da je slavnom trenutku uskrsnuća prethodila užasna muka.

Tama tog trenutka ne može se opisati riječima. Zašto je Bog dopustio da Isusa, njegovog vlastitog Sina, tako strašno, zločinački zlostavljaju? Zato da biste vi dobili mogućnost provesti mogućnost u njegovoj slavi! 

Isus se odrekao svega da bismo mi mogli imati sve. Umro je da bismo mi mogli živjeti. Nikad se više ne smijemo pitati za što bismo trebali biti zahvalni!