1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva
13. Dan (22. veljače 2016.)
13. Dan (22. veljače 2016.)
Slavljenje ugodno Bogu
Glavna misao: Bog me želi cijelog.
Citat koji treba upamtiti: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! (Marko 12, 3)
Pitanje za razmišljanje: Što je u ovom trenutku Bogu ugodnije - moje javno klanjanje ili moje privatno klanjanje? Što ću u svezi s tim poduzeti?
Citat koji treba upamtiti: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! (Marko 12, 3)
Pitanje za razmišljanje: Što je u ovom trenutku Bogu ugodnije - moje javno klanjanje ili moje privatno klanjanje? Što ću u svezi s tim poduzeti?
Bog ne želi samo dio našeg života. On traži cijelo naše srce, cijelu našu dušu, cijeli naš um, svu našu snagu. On želi potpunu odanost.
Kada je naše klanjanje Bogu ugodno?
Bog je zadovoljan kad mu se klanjamo s točnom predodžbom.
Moramo se klanjati Bogu na temelju Svetog pisma, a ne vlastitim predodžbama o Bogu.
Isus je jednoj Samarijanki rekao: Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
Klanjati se u istini znači klanjati se Bogu kakav nam se doista objavio u Bibliji.
Bog je zadovoljan kad je klanjanje pravo.
Bogu ugodno klanjanje vrlo je osjećajno, ali u njemu osim srca treba sudjelovati i razum. Nije važno samo izgovarati prave riječi; moramo i misliti ono što govorimo.
Naši osjećaji moraju biti iskreni jer Bog želi našu iskrenu, pravu ljubav.
Ali, sama iskrenost nije dovoljna. Potrebni su i duh i istina.
Najbolji stil slavljenja je onaj koji najprirodnije prikazuje našu ljubav prema Bogu. Dakle, nema univerzalnog pristupa klanjanju i prijateljstvu s Bogom. Jedno je sigurno: Boga nećemo proslaviti trudeći se biti osoba za kakvu nas On nije namijenio.
Bog je zadovoljan promišljenim klanjanjem.
Ne razmišljamo li tijekom klanjanja o samom činu klanjanja i svemu s čime je to povezano, naše je klanjanje besmisleno. Kao što je već rečeno, u klanjanju mora sudjelovati i naš um.
Kada slavimo Boga, budimo konkretni. Nema smisla stalno ponavljati riječi slave. Zašto ne bismo za promjenu rekli Bogu zašto ga slavimo?
Bog je zadovoljan praktičnim klanjanjem.
Bog želi naše tijelo. Zašto? Zato što bez tijela ništa ne možemo učiniti na ovom planetu. Dok smo na zemlji, Bog kaže: Dajte mi sve ono što imate! Bog samo praktično razmišlja.
Bog od nas zahtjeva žrtvu. Želi da budemo, kako Rick kaže, živa žrtva.
Danas su Bogu ugodne različite žrtve i klanjanja: zahvaljivanje, slavljenje, poniznost, kajanje, molitva, služenje drugima itd.
Ali, pravo klanjanje ima svoju cijenu. Ako se želimo klanjati, moramo se odreći toga da budemo usredotočeni na sebe. Ne možemo istodobno izdizati Boga i sebe.
Kada je Isus rekao da Boga volimo svom snagom, istaknuo je da su za klanjanje potrebni trud i snaga. Nije uvijek prikladno i ugodno. Ali, slavimo li Boga i onda kad za to nismo raspoloženi, ustanemo li iz kreveta proslavljati ga i onda kad smo umorni, ili pomognemo li drugima i onda kad smo iscrpljeni, prinosimo Bogu žrtvu slavljenja. To Bog voli.
Najvažniji je samo stav našeg srca.
No comments:
Post a Comment