2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj
17. Dan (26. veljače 2016.)
17. Dan (26. veljače 2016.)
Mjesto kamo pripadate
Glavna misao: Pozvan sam pripadati.
Citat koji treba upamtiti: Mi, mnogi, jedno smo tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. (Rimljanima 12, 5)
Pitanje za razmišljanje: Pokazujem li svojim sudjelovanjem u crkvi da volim Božju obitelj i da sam joj odan?
Citat koji treba upamtiti: Mi, mnogi, jedno smo tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. (Rimljanima 12, 5)
Pitanje za razmišljanje: Pokazujem li svojim sudjelovanjem u crkvi da volim Božju obitelj i da sam joj odan?
Kao vjernici, pozvani smo pripadati, a ne samo vjerovati. Stvoreni smo za zajedništvo i oblikovani za druženje, za obitelj, nitko od nas ne može sam.
Kada slijedimo Isusa, mi pripadamo; udovi smo njegova tijela - Crkve. No, baš kao što i organi u našem tijelu moraju biti povezani s tijelom kako bi obavljali funkciju, tako i mi moramo biti povezani sa Crkvom i tako sa Kristom.
Kada zanemarimo zajedništvo, sve ostalo krene nizbrdo.
Kada smo okupljeni u ljubavi oko Boga, kao crkvena obitelj, to je snažno svjedočanstvo - skupa smo, a ne razdvojeni, Isusovo Tijelo.
Zajednica nas uči kako se slagati sa Božjom obitelji. Kao njen član učimo se brinuti za druge i dijeliti njihova iskustva.
Crkvena obitelj pomoći će nam i da razvijemo duhovne mišiće.
Bog ima specifičnu zadaću za svakoga od nas koju moramo obaviti u njegovoj obitelji. On nam je također podario i sposobnosti za obavljanje te zadaće.
Kao dio crkvene obitelji, kao udovi Isusovog tijela, mi smo njegove ruke, noge, oči i srce - On u svijetu djeluje kroz nas i svatko od nas treba tome pridonijeti.
Nitko od nas nije imun na kušnju. Bog nam je zato dao zadaću da pazimo jedni na druge. Pozvani smo da sudjelujemo u životima drugih koliko je to moguće.
Kada se dijete rodi, samim time postaje članom obitelji ljudskih bića. Ta se obitelj brine da dijete odraste u zdravu i jaku osobu. Isto to vrijedi i za duhovni život. Krštenjem postajemo djeca Božja i postajemo članovi duhovne, crkvene obitelji.
Budući da smo članovi tako velike i tako savršene obitelji, trebali bismo se ponašati kao njeni članovi. Oni koji dolaze u crkvu promatraju sa strane, ali njeni članovi sudjeluju u služenju.
Kršćani smo jer smo predani Kristu, a članovi duhovne obitelji smo jer smo se posvetili konkretnoj grupi vjernika. Iskreno, ne znam kako jedno može bez drugoga.
No comments:
Post a Comment