"They can't do nothing to you, they can't do nothing to me!
This is the life that we choose, this is the life that we bleed!
So throw your fists in the air!
Come out, come out if you dare!
Tonight we're gonna change forever!
People like us, we've gotta stick together!
Keep your head up, nothing lasts forever!
Here's to the damned, to the lost and forgotten
It's hard to get hight when you're living on the bottom."
- Kelly Clarkson: People like us
Postoji toliko razloga zašto se odvajaš od ostatka svijeta. Ne želiš da se drugi brinu. Želiš svoj prostor, privatnost. Ne želiš vući ljude oko sebe prema dolje. Toliko razmišljaš o tome da si teret pa svoje srce pokrivaš oklopom kako bi sve one osobe kojima je uistinu stalo do tebe držala vani.
Želiš zaštititi samu sebe, ali još više, želiš zaštititi druge. Ti si ona zabavna cura, cura koja smatra da nema priču koju bi ispričala. Možda tvoj uobičajeni dan pluta na "Dobro sam." i osmijesima, dok zapravo duboko u sebi skrivaš istinu, a onda kada misliš da si potpuno sama, sve te misli preuzmu kontrolu nad tobom i tada počneš pokazivati samoj sebi mržnju i sumnju. Ali, tvoj oklop ne može vječno držati sve te osjećaje. On hrđa zbog tolikoga otrova u tvojim mislima, zbog strahova, sumnji i briga koji te iz dana u dan napadaju. Tada činiš sve samo da ih smiriš.
Što činiš? Uništavaš... Možeš osjetiti bolnu vrućinu na tvom tijelu, osjećaš bol u praznom želucu.
Tvoj se um toliko promijenio da je gotovo zamrla svaka predodžba o tvom prošlom danu kao i svaka ona o ljepšem sutrašnjem. U trenutku kada doneseš neke pogubne odluke, sve se mijenja. Da, dovoljan je jedan potez, jedan trenutak slabosti, jedna odluka i ništa više nije kako je prije bilo i ništa više neće biti kako je prije bilo.Iz dana u dan povlačiš samu sebe u mjesto gdje se tvoje misli stalno bore, ostavljajući te užasno iscrpljenom, ondje gdje misliš i osjećaš previše i zato ponovno posegneš za onim, samo privremenim olakšanjem.
Ali, dolazi vrijeme kada više ne možeš izdržati sama, kada shvatiš da ne možeš tu bitku sama voditi i pobijediti. Samo, kada to shvatiš, znaš da je već možda prekasno. Više ne možeš uništiti te otrovne misli i osjećaje i čini ti se da nema smisla sada se početi boriti protiv toga.
Isto tako, dolazi vrijeme kada moraš dati iskren odgovor na pitanje: "Kako si?"
Dolazi vrijeme:
- Kada napokon moraš izreći sve one riječi koje si toliko dugo sprečavala da izađu.
- Kada se trebaš osloboditi oklopa koji ti drobi srce.
- Kada moraš shvatiti svoje osjećaje, misli, svoju priču, sve stvari jer ti to smeta.
(I sada ono najbitnije, poanta svega ovoga):
Možda misliš da ne patiš dovoljno. Možda misliš da je mnogima gore nego tebi, da su se borili više, ili su prošli kroz teže stvari. Možda misliš da tvoja priča nije dovoljno značajna kada ih usporediš s pričama drugih ljudi. Možda, kako ti to mozak sugerira, samo tražiš pažnju drugih. Možda ti se događa gore navedeno, ali moraš zapamtiti da nema precizne mjere za bol. Ne moraš doseći neki broj kako bi zaslužila pomoć ili ljubav. Svatko se osjeća, nosi i pati na drugačiji način. Nikad, ali NIKAD nemoj misliti da tvoja bol nije dovoljna da dobiješ pomoć.
Bez obzira gdje si u svojoj priči ili kako ona izgleda, to nešto znači. Tvoja je bol važna jer je tvoja.
MORAŠ naučiti da je tvoj glas bitan i da postoje ljudi koji ga žele čuti.
Kada sam se ja počela otvarati, shvatila sam da postoje ljudi koji su htjeli da ih pustim unutra, da im dopustim da budu uz mene. Shvatila sam da postoje ljudi koji žele znati tko sam ja ustvari. Oni nisu željeli znati samo onu curu s oklopom oko srca bez priče. Htjeli su znati za curu sa snovima i strahovima i nadama i žaljenjima i boli i ljubavi u svom životu.
I ti zaslužuješ pokazati svijetu cijeli spektar svog bića - svjetlo i mrak i sve između. Svaka tvoja nijansa trebala bi biti osvijetljena, prepoznata. Što više pokušavate sakriti različite nijanse svog bića, više se bore protiv vas.
A kad jednog dana napokon date iskren odgovor na to pitanje "Kako si?" vidjet ćete da ćete ponekad dobiti odgovor "Hej, i ja se također tako osjećam."
Tvoja priča može pomoći drugim ljudima da i oni dijele svoje priče. Da, svačija je bol drugačija, ali postoje stvari koje svi mi dijelimo. Na primjer: kada dođe tama, osjećamo se beznadno. Upravo su te naše sličnosti ono što nas može spasiti.
Tvoja iskustva koja zaglušuju tvoje misli mogu pomoći nekome drugome tko se osjeća isto.
Iznoseći svoju priču, zaustavljaš otrov koji teče u tvom umu. Na taj ćeš se način osloboditi od rđavog oklopa koji steže tvoje srce.
Ako kažeš: "Ne osjećam se baš dobro u zadnje vrijeme." nekome komu vjeruješ nikako ne znači da si teret, da si dosadna ili naporna. To je do ljudskog života. Svaka emocija. Radost. Patnja. Bol. Ljubav. Nada. Strah. To sve trebamo osjećati i doživjet s vremena na vrijeme.
Upamti, biće si. Ti si ti. Doprinosiš svijetu, dišeš, voliš, možeš se boriti, povrijediti, osjećaš. Zbog svega toga, zato što postojiš, bitna si i vrijediš.
Pa neka svijet vidi osobu s pričom koja zaslužuje biti ondje vani, koja zaslužuje da se čuje.
Tvoja bol nije teret.
Ti si biće, a ne teret! ♥
"Everyone has a story to tell, a lesson to teach, and a wisdom to share...
Life is beautiful masterpiece bound together by your experiences. Open up and share your story; become an inspiration to others.
You can make a difference because you matter. You were created with purpose. Live your life with intention, go out there and make a difference by being the difference."
No comments:
Post a Comment