Što kada se naši snovi počnu ostvarivati (16.10.2015.)

"Here we are on top of the stars.

Never thought we'd ever get this far.

We live for moments like these

We come alive in moments like these!

Here we are, this is our time.

Like a dream coming to life.

We live for moments like these

We come alive in moments like these!"

Danas mi je bio jedan od onih dana koje nazivamo "najljepšima u dosadašnjem životu". 

Mnogi znaju da su moje priče prošle školske godine trebale biti objavljene. Isto tako, mnogi znaju koliko sam bila razočarana kada sam saznala da se to neće dogoditi tada zbog mogućnosti da postanem žrtva maltretiranja drugih učenika. Ali dobila sam drugu šansu. ♥
Ovo ljeto mnogo sam razmišljala o tome trebam li ja riskirati i objaviti te priče ili ne. Mnoge sam osobe pitala za savjet i većina odgovora može se svesti na jednu jedinu rečenicu: "Objavi ih ako imaš priliku i ako to uistinu želiš."

Ono što sam ovo ljeto napokon do kraja shvatila jest činjenica da je pisanje ono što me oslobađa, daje mi snagu da se iz dana u dan suočavam s teškim situacijama ili da umnožim svoju sreću zbog lijepih situacija. Pisanje je ono što mi je pomoglo da se otvorim, da steknem prijatelje i naposljetku, da zapravo činim ono što mi i je cilj: da pomažem drugima. 
Mnogi su mi rekli da su ih moje priče ohrabrile. Jedno vrijeme sam uistinu i bila meta onih kojima se moje pisanje nije svidjelo i dobivala sam stvarno grozne poruke, ali nisam dopustila da me to povuče u tamu nego sam progovorila i o tome. Kada su drugi čuli što mi se događa, počela sam dobivati poruke podrške od mnogih osoba, onih s kojima sam bila već jako dobra prijateljica i onih s kojima do tada nisam baš previše riječi progovorila. Hvala svima koji su me u tim teškim trenucima kada sam bila na rubu odustajanja podržali u mom radu i svojim mi prijateljstvom dali snagu da nastavim dalje, da se nastavim boriti.
Danas me u školi, nakon trećeg sata dočekalo ogromno iznenađenje. Na panou su bile izložene neke od mojih priča. Moje ime je velikim slovima bilo napisano na vrhu i upadalo je u oči (što se meni i nije posebno svidjelo, ali nije to bila moja ideja hehe). Nisam mogla vjerovati kada sam vidjela da učenike uistinu zanima što piše na tim papirima. Nisam mogla vjerovati da ih je toliko puno čitalo moje priče. Moji su se snovi počeli ostvarivati. 

Da mi je netko prije samo godinu dana, ili godinu i pol rekao da ću izaći iz sve tame koja me okruživala, svih teških trenutaka, sve boli i patnje, ne bih vjerovala. I dalje ne mogu vjerovati da se to danas dogodilo. Neopisiv je to osjećaj kada napokon ljudi znaju da postojiš, ali na onaj pozitivan način. Prije sam često za druge postojala ili kada bih im trebala učiniti neku uslugu ili, ono mnogo gore, kada bih im bila meta, kada bi mi upućivali sve one grozne riječi itd. Ali ovo je bilo drugačije, ovo je bilo pozitivno. Bilo je predivno napokon čuti riječi podrške, riječi hvale. 

Ovo je jedan od onih trenutaka kada mi zaista bude užasno drago što nisam odustala, što sam izdržala sve prepreke i sve one teške trenutke. Ovo je bio trenutak kada sam Bogu zahvaljivala što mi je davao svaki dan kao novu priliku. Sada vidim da ne smijem odustati. Vidim da će se sve jednom isplatiti; sav onaj trud, bol, patnja, suze, ali i sreća i osjećaj olakšanja koji me obuzme kad pišem. 
Zašto ovo sada pišem? Kao prvo; zato da podijelim i s drugima svoju sreću. A kao drugo, ono puno važnije; da pokažem drugima da nikada ništa nije vrijedno odustajanja. Zapamtite, koliko god vam se teško činilo, u kolikom god se mraku nalazili, uvijek postoji svjetlo. Doći će jednom vrijeme kada ćete dobiti svoju priliku, kada će drugi biti ponosni na vas. Ja već jesam. Ponosna sam na vas jer do dana današnjeg niste odustali. I nemojte! Nikada! Nije jednostavno. 
Ako itko to zna, znam ja i razumijem, ali isto tako, znam iz iskustva (pogotovo ovog današnjeg) da će doći vrijeme kada će se sve posložiti, kada vam neće biti bitno tuđe mišljenje, kada ćete biti sretni. Doći će vrijeme, upamtite ovo - doći će vrijeme kada ćete biti ponosni na sebe, pogledat ćete u prošlost (kao ja danas) i shvatit ćete koliko ste ustvari napredovali, koliko ste daleko dogurali. Upravo zato, nikada ne odustajte! 
I samo za kraj, želim reći: ogromno hvala svima onima koji su ostali uz mene bez obzira koliko to teško bilo. Hvala vam jer mi niste dopustili da učinim neke grozne pogreške. Hvala vam jer ste omogućili da se moji snovi ostvaruju. ♥ ☺