Rick Warren: Svrhovit život (Dan Osamnaesti)

2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj

18. Dan (27. veljače 2016.)

Iskustvo života u zajedništvu

Glavna misao: U životu mi trebaju drugi ljudi.
Citat koji treba upamtiti: Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov (Galaćanima 6, 2)
Pitanje za razmišljanje: Što danas mogu poduzeti da bih s nekim drugim počeo komunicirati iskreno, od srca?

Život treba dijeliti. S nekim dijeliti život znači imati zajedništvo, a imati zajedništvo znači zajednički živjeti, nesebično ljubiti, iskreno razgovarati, praktično služiti itd. 

Kakvo je to pravo zajedništvo?

U pravom zajedništvu, ljudi su iskreni.

      Pravo je zajedništvo mnogo više od površnog čavrljanja. To je iskren razgovor, katkad bolno iskren. Pravo je zajedništvo ono u kojem ljudi govore o svojim bolima, otkrivaju osjećaje, priznaju pogreške, sumnje i slabosti, traže pomoć.

Nažalost, u današnji pojam zajedništva potpuna je suprotnost tome - umjesto ozračja iskrenosti, u 'zajedništvu' nailazimo na pretvaranje, površnu pristojnost i plitak razgovor.

Tamom skrivamo svoje boli, pogreške, strahove, neuspjehe i nedostatke, ali kad ih iznesemo na svjetlo priznajemo ih i priznajemo kakvi smo mi doista - tada nastupa pravo zajedništvo.

U pravom se zajedništvu odvija razmjena.

      Razmjena je umjetnost davanja i primanja, to je srce zajedništva: građenje uzajamnih odnosa, dijeljenje odgovornosti i međusobno pomaganje. 

U pravom zajedništvu, ljudi su sućutni.

      Sućut je zajedničko proživljavanje boli drugih. Ona kaže Shvaćam što proživljavaš. Tvoji osjećaji nisu ni čudni ni nerazboriti.

Svaki put kad razumijemo i prihvaćamo nečije osjećaje, stvaramo zajedništvo s tom osobom. 

U pravom zajedništvu, ljudi su milosrdni.

      Zajedništvo je okružje milosti gdje se pogreške ne nabijaju na nos. Zajedništvo se zbiva kad milosrđe nadvlada pravdu.

Zajedništvo se ne može imati bez praštanja. Nesavršeni smo pa je neizbježno da povrijedimo jedni druge kad smo dugo zajedno. Ali potrebno je izgraditi milosrdno zajedništvo kako bi se te pogreške ispravljale i opraštale.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Sedamnaesti)

2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj

17. Dan (26. veljače 2016.)

Mjesto kamo pripadate

Glavna misao: Pozvan sam pripadati.
Citat koji treba upamtiti: Mi, mnogi, jedno smo tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. (Rimljanima 12, 5)
Pitanje za razmišljanje: Pokazujem li svojim sudjelovanjem u crkvi da volim Božju obitelj i da sam joj odan?

Kao vjernici, pozvani smo pripadati, a ne samo vjerovati. Stvoreni smo za zajedništvo i oblikovani za druženje, za obitelj, nitko od nas ne može sam. 

Kada slijedimo Isusa, mi pripadamo; udovi smo njegova tijela - Crkve. No, baš kao što i organi u našem tijelu moraju biti povezani s tijelom kako bi obavljali funkciju, tako i mi moramo biti povezani sa Crkvom i tako sa Kristom. 

Kada zanemarimo zajedništvo, sve ostalo krene nizbrdo.

Kada smo okupljeni u ljubavi oko Boga, kao crkvena obitelj, to je snažno svjedočanstvo - skupa smo, a ne razdvojeni, Isusovo Tijelo. 

Zajednica nas uči kako se slagati sa Božjom obitelji. Kao njen član učimo se brinuti za druge i dijeliti njihova iskustva. 

Crkvena obitelj pomoći će nam i da razvijemo duhovne mišiće. 

Bog ima specifičnu zadaću za svakoga od nas koju moramo obaviti u njegovoj obitelji. On nam je također podario i sposobnosti za obavljanje te zadaće. 

Kao dio crkvene obitelji, kao udovi Isusovog tijela, mi smo njegove ruke, noge, oči i srce - On u svijetu djeluje kroz nas i svatko od nas treba tome pridonijeti. 

Nitko od nas nije imun na kušnju. Bog nam je zato dao zadaću da pazimo jedni na druge. Pozvani smo da sudjelujemo u životima drugih koliko je to moguće. 

Kada se dijete rodi, samim time postaje članom obitelji ljudskih bića. Ta se obitelj brine da dijete odraste u zdravu i jaku osobu. Isto to vrijedi i za duhovni život. Krštenjem postajemo djeca Božja i postajemo članovi duhovne, crkvene obitelji. 

Budući da smo članovi tako velike i tako savršene obitelji, trebali bismo se ponašati kao njeni članovi. Oni koji dolaze u crkvu promatraju sa strane, ali njeni članovi sudjeluju u služenju. 

Kršćani smo jer smo predani Kristu, a članovi duhovne obitelji smo jer smo se posvetili konkretnoj grupi vjernika. Iskreno, ne znam kako jedno može bez drugoga. 

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Šesnaesti)

2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj

16. Dan (25. veljače 2016.)

Što je najvažnije?

Glavna misao: U životu je najvažnija ljubav.
Citat koji treba upamtiti: Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! (Galaćanima 5, 14)
Pitanje za razmišljanje: Iskreno, jesu li meni odnosi najvažniji? Što mogu poduzeti da mi budu najvažniji?

U životu je najvažnija ljubav. Bog je ljubav i on želi da naučimo kako voljeti. Po ljubavi smo mu najsličniji i zato je ljubav temelj svake zapovijedi koju nam je dao.

Naučiti nesebično voljeti jako je teško - protivi se našoj naravi. Upravo smo zato dobili cijeli ovaj život da naučimo. 

Zašto Bog zahtjeva da iskažemo pažnju i ljubav prema drugim vjernicima? Zašto je najvažnije da ih volimo? Zato što će nam ta ljubav biti najjače svjedočanstvo svijetu. 

Ljubav se ne može naučiti u odvojenosti od drugih. Moramo biti s ljudima, sa svima, pa čak i s onima koji nam idu na živce. 

Tri su važne istine.

NAJBOLJE ĆEMO ISKORISTITI ŽIVOT BUDEMO LI VOLJELI.

Život bez ljubavi je bezvrijedan.

      Često s odnosima prema drugim ljudima postupamo kao da je riječ o nečemu što treba ugurati u svoj raspored; moramo naći vremena za prijatelje, odvojiti vrijeme za druge ljude. Takve izjave ostavljaju dojam da su odnosi s drugima samo dio našeg života, uz još mnogo toga što moramo obaviti.

Bog kaže da su odnosi najvažniji u životu!

Nakon što naučimo voljeti Boga, drugi korak je da naučimo voljeti ljude oko nas.

Oduzmemo li životu ljubav, ništa ne vrijedi.

Ljubav će trajati vječno.

      A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

Ljubav ostavlja traga. Nije važno što radimo, nego s koliko ljubavi to radimo. Ljubav je tajna trajne baštine.

Kad je ljudski život pri kraju, nitko se ne okružuje diplomama, medaljama, novcem. Tada oko sebe želimo ljude koje volimo, ljude s kojima imamo nekakav odnos. Tada svi shvaćamo da su odnosi u životu najvažniji. 

Mudro je tu istinu naučiti prije, a ne poslije.

Ocjenjivat će nas po tome kako smo voljeli.

      Moramo naučiti voljeti jer će nas po tome ocijeniti u vječnosti. Rick je zanimljivo napisao: U nebu Bog neće reći: "Pričaj mi o svojoj karijeri, o svom bankovnom računu, o svojim hobijima." Umjesto toga, pogledat će kako ste se odnosili prema ljudima, osobito prema onima u potrebi. 

NAJBOLJI ISKAZ LJUBAVI JE DARIVANJE VREMENA

Vrijednost nečega može se najbolje iskazati po tome koliko smo vremena spremni u to uložiti. Što više vremena nečemu posvećujemo, sve više otkrivamo koliku važnost i vrijednost tome pridajemo. 

Vrijeme je najdragocjeniji dar jer ga imamo u ograničenim količinama. Naše vrijeme je naš život. Kad nekome posvetimo svoje vrijeme, darujemo dio života koji nikad nećemo dobiti natrag. 

Isto tako, nije dovoljno reći da su nam odnosi važni; moramo to i dokazati tako da u njih uložimo svoje vrijeme. Riječi bez djela ništa ne vrijede.

Bit ljubavi je koliko sebe darujemo. Najveći dar ljubavi nisu ni čokolade ni ruže, nego usredotočena pozornost. U trenutku kada se usredotočimo na nekoga koga volimo, zaboravljamo na sebe. Kada darujemo svoje vrijeme činimo žrtvu, a žrtva je čin ljubavi. 

Voljeti znači odustati od onoga što nam je draže, ugodnije, sigurnije, lakše, a sve to za dobrobit druge osobe.

SADA JE NAJBOLJI TRENUTAK

Zašto je sada najbolji trenutak da iskažemo ljubav? Upravo zato što ne znate koliko ćemo dugo imati za to priliku. Okolnosti se mijenjaju, ljudi umiru, djeca rastu. Ništa na ovome svijetu ne jamči vam da će sutra sve biti isto kao danas. Želite li iskazati ljubav, učinite to odmah!

Život je najbolje iskoristiti tako da volite! Najbolji iskaz ljubavi je darivanje vremena! Najbolji trenutak za to je sada!

Moj jedini istinski put

~Budući da je već prošla ponoć, službeno je 25.2.2016. - poseban dan za mene. Neka mi bude sretan, a vama svima hvala što ste mi pokazali da postoje ljudi kojima je stalo! ♥~

Moj jedini istinski put

Izlazim iz sjene. Tjeram samu sebe; da istražujem, da tražim, da otkrivam, kopam, pronađem; da pronađem sebe, pravu, istinsku sebe.

Kopala sam dugo vlastitom dušom. Tu sam je našla – pravu sebe. Vrebala je u dubinama, na dnu zdenca moje duše. Čekala je. Čekala je mene. Čekala je da ju nađem, da ju pozovem iz mraka. Čekala me da se pojavim sa svijećom, bakljom, sitnim plamenom; sa svjetlom; da vodim put, da pomognem pronaći naš izlaz; izlaz na površinu, na svjetlo dana.

Nisam imala izbora. Nesreća. Osjećala sam se zarobljenom, lažnom, krivom, zaglavljenom – u vremenu, mjestu, situaciji u kojoj nisam željela biti, u mjestu koje je stimuliralo moju tjeskobu, koje je uzrokovalo paniku, brigu, uzrujanost zbog mog života, moje budućnosti.

U konačnici, sve je to dovelo da si postavim pitanje: Postoji li u životu više od ovoga? Je li ovo zaista sve? Nešto se iznutra zapalilo, reklo mi da ipak postoji više. To nešto pozvalo me da otkrijem, lovim ono što me čeka, ono „više“.

Promjena! Promjena se morala dogoditi. Pomak, u drugom smjeru, okret za 180 stupnjeva. Nov put – prema istini!

Biti ono što jesam. Biti prava ja. Hraniti svoju dušu – s radošću, s otvorenošću, s iskrenošću. Biti tko sam iznutra. Naći načine da rasplamsam taj plamen. Potaknuti, mamiti. Iskušati svoj pravi glas. Spustiti masku. Odustati od pretvaranja.

Prepoznati da moj prijašnji put nije bio dobar put, pravi put, put koji me služio. Prepoznati da to nisam bila ja. „Ja“ za koje sam mislila da je bilo istinito – nije!

Bila je to lažna percepcija. Stražar. Čuvar. Stajao je ispred, čuvao vrata. Vrata koja su vodila do mene, do moje duše, mojih unutarnjih misli i osjećaja, štiteći me od svijeta; od zastrašujućeg, nekontroliranog, oštrog, nepredvidljivog, nepopustljivog svijeta. To me spašavalo. Štitilo me. Držalo me sigurnom.

Ali, zapravo...

To je bio zatvor. To me zarobilo. Sakrilo me, od sebe same, od svih ostalih. Spriječilo je da istina iscuri van. Spriječilo je pravu povezanost, prava prijateljstva, prave odnose. Privuklo je druge oblike – egoističnu mene, lažnu mene. Pravu mene samo je vuklo uokolo, vezanu i ušutkanu. Nije mogla reći ni učiniti bilo što. Bespomoćna, mogla je samo gledati.

Gledati dok njen život ide pogrešnim putem vođen pogrešnim stvarima. U pogrešne poslove. Prijateljstva. Odnose.

Ali, ona nikada nije odustala! Bila je uvijek tu! Sićušni, gotovo nečujan glasić. Kuckala je na rešetke svog kaveza. Uporno. Dosljedno. Pokušavajući pridobiti moju pozornost.

U trenutku tišine, čula sam ju. Slijedila sam mrak. Pronašla sam ju tamo. Bila sam odlučna da ju izvedem. Da slijedim svoje srce. Svoje snove. Novi lakši, slobodniji put života.

Moj cilj, moj zadatak: Ustrajati. Inzistirati. Na istini. Jednostavnoj, osnovnoj, čistoj istini. Od ostalih, od sebe. Prema sebi.

Moja istina leži u stvaranju. Kreativnost. Crtanje. Slikanje. Pisanje. To su mjesta gdje leži moja istina. To su mjesta na kojima mogu naći svoju dušu, tihi glasić, pravu sebe; komunicirati s njom, pitati ju za savjet, vodstvo, da mi pokaže pravi put.

U življenju ove istine, ja ću postići svoj cilj! Ja ću biti slobodna!

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Petnaesti)

2. Svrha: Stvoreni ste za Božju obitelj

15. Dan (24. veljače 2016.)

Stvoreni ste za Božju obitelj

Glavna misao: Stvoren sam za Božju obitelj.
Citat koji treba upamtiti: U ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje. (Efežanima 1, 5)
Pitanje za razmišljanje: Kako se prema drugim vjernicima mogu početi odnositi kao prema članovima vlastite obitelji?

Bog želi obitelj i stvorio je svakoga od nas kako bismo bili njezini članovi. Bog je ljubav i zato su mu odnosi dragocjeni. Njegova se narav iskazuje u odnosima i određuje se obiteljskim nazivima: Otac, Sin i Duh. To je savršen sklad odnosa. 

Bogu nije trebala obitelj. On ju ne želio i zato je isplanirao stvoriti nas, dovesti nas u svoju obitelj i podijeliti s nama ono što ima. 

Kada se pouzdamo u Isusa, Bog postaje naš Otac, a mi postajemo njegova djeca. Drugi vjernici postaju nam braća i sestre, a Crkva postaje duhovna obitelj - obitelj koja obuhvaća sve vjernike iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. 

Božjim djetetom možemo postati samo ako se nanovo rodimo. Članom ljudske obitelji postajemo svojim prvim rođenjem, ali članom Božje obitelji postajemo drugim rođenjem - krištenjem.

Dobrobiti pripadanja Božjoj obitelji

      Ulaskom u Božju obitelj, tj. duhovnim rođenjem, dobili smo brojne darove. Na zemlji nam je dano bogatstvo Božje milosti, dobrote, strpljivosti, velikodušnosti, slave, mudrosti itd., ali u vječnosti ćemo dobiti još više. 

Najprije, bit ćemo zauvijek s Bogom. Drugo, bit ćemo promijenjeni, kako autor kaže - suobličeni Kristu. Treće, bit ćemo oslobođeni boli, smrti, patnje. Bit ćemo nagrađeni. Dijelit ćemo Kristovu slavu. Ajme, mnogo smo bogatiji nego što shvaćamo! 

Našu vječnu baštinu nitko ne može oduzeti. Ona je dragocjena, čista, trajna i zaštićena. 

Krštenje: poistovjećenje s Božjom obitelji

      Članovi neke obitelji ne srame se da ih se prepoznaje kao članove te obitelji. Nažalost, neki kršćani se ne poistovjećuju javno sa svojom duhovnom obitelji kako je Isus zapovjedio - krštenjem. 

Krštenje označuje naš ulazak u Božju obitelj. Njime javno kažemo drugima "Ne sramim se biti članom Božje obitelji!"

Krštenje simbolizira drugu Božju svrhu za naš život: sudjelovanje u zajedništvu Božje vječne obitelji. Ono je izraz vjere; simbolizira da smo umrli u starom načinu života i uskrsli u novi život s Kristom. To je proslava ulaska u Božju obitelj. 

Krštenje je čin uvođenja u duhovni život. Ono nas ne čini članom Božje obitelji - to može samo vjera u Krista. Dakle, jedini biblijski uvjet je vjera. 

Najveća povlastica

      Postati članom Božje obitelji najveća je čast i povlastica koju ćemo ikada dobiti. Isus nas posvećuje, Bog se ponosi nama. Ništa drugo ne može se mjeriti s časti koju dobivamo postavši članovi Božje obitelji. 

Zato Rick kaže: Kad god se osjećate nevažnima, nevoljenima ili nesigurnima, sjetite se kome pripadate.

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Četrnaesti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

14. Dan (23. veljače 2016.)

Kad se Bog čini dalekim

Glavna misao: Bog je tu bez obzira na to kako se ja osjećam.
Citat koji treba upamtiti: Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti (Hebrejima 13, 5)
Pitanje za razmišljanje: Kako mogu ostati usredotočen na Božju prisutnost, osobito onda kada se Bog čini dalekim?

Boga je lako slaviti kada nam u životu sve ide dobro. Ali okolnosti ponekad mogu postati i neugodne. Kako postupamo kada nam se čini da je Bog daleko? 

Prijateljstva su često na kušnji zbog razdvojenosti i nedostatka komunikacije. Ni u našem odnosu s Bogom nećemo se uvijek osjećati njemu blizu. 

Katkad se u životu može činiti da je Bog jednostavno nestao. Probudimo se jednog jutra i naši duhovni osjećaji potpuno su nestali. Molimo se, ali ništa se ne zbiva. Počnemo se pitati koliko dugo taj mrak može trajati. Danima? Tjednima? Mjesecima? Hoće li mu ikada doći kraj? U potpunom očaju pitamo se "Što sa mnom nije u redu?"

Istina je, s nama je sve u najboljem redu. Sve to opisano prirodan je dio iskušavanja i sazrijevanja u našem odnosu s Bogom. Bolno je i obeshrabrujuće, ali apsolutno važno za razvoj vjere. 

Rick kaže da je najveća pogreška glede klanjanja koju kršćani danas čine ta da traže osjećaj Božje blizine, a ne Boga. Bogu je bitno da osjetimo njegovu prisutnost, ali više mu je stalo do toga da se pouzdamo u njega nego da ga osjetimo. 

Recite Bogu točno kako se osjećate.

      Otvorimo Bogu srce! Bog može podnijeti naše sumnje, srdžbu, bol, strah, zbunjenost i pitanja. 

Bog nam dopušta da kažemo što osjećamo i bez obzira na sve, On nas i dalje voli.

Usredotočite se na Božju nepromjenjivu narav.

      Bez obzira na okolnosti i bez obzira na to kako se osjećamo, trebamo se držati istine koju znamo o Bogu: dobar je, voli nas, sa nama je, zna što proživljavamo, stalo mu je do nas, ima dobar plan za naš život. 

Vjerujte Bogu da će održati svoja obećanja.

      U vremenu kada naši duhovni osjećaji ne funkcioniraju, moramo se strpljivo oslanjati na Božja obećanja, a ne na vlastite osjećaje. 

Ne smijemo dopustiti nevoljama da nas muče.
Kad se osjećamo da nas je Bog napustio, ali mu unatoč svojim osjećajima i dalje vjerujemo, klanjamo se na najdublji način.

Sjetite se što je Bog za vas već učinio.

      Ako vam se čini da Bog u vašem životu nije ništa učinio, sjetite se samo da je dao svog Sina da umre za nas na križu, kako bi nas spasio. To je najveći razlog za proslavljanje Boga.

Isus se mogao spasiti, da je htio - ali onda ne bi mogao spasiti nas. 

Nažalost, zaboravljamo da je slavnom trenutku uskrsnuća prethodila užasna muka.

Tama tog trenutka ne može se opisati riječima. Zašto je Bog dopustio da Isusa, njegovog vlastitog Sina, tako strašno, zločinački zlostavljaju? Zato da biste vi dobili mogućnost provesti mogućnost u njegovoj slavi! 

Isus se odrekao svega da bismo mi mogli imati sve. Umro je da bismo mi mogli živjeti. Nikad se više ne smijemo pitati za što bismo trebali biti zahvalni!

Rick Warren: Svrhovit život (Dan Trinaesti)

1. Svrha: Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva

13. Dan (22. veljače 2016.)

Slavljenje ugodno Bogu

Glavna misao: Bog me želi cijelog.
Citat koji treba upamtiti: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! (Marko 12, 3)
Pitanje za razmišljanje: Što je u ovom trenutku Bogu ugodnije - moje javno klanjanje ili moje privatno klanjanje? Što ću u svezi s tim poduzeti?

Bog ne želi samo dio našeg života. On traži cijelo naše srce, cijelu našu dušu, cijeli naš um, svu našu snagu. On želi potpunu odanost.

Kada je naše klanjanje Bogu ugodno? 

Bog je zadovoljan kad mu se klanjamo s točnom predodžbom. 

      Moramo se klanjati Bogu na temelju Svetog pisma, a ne vlastitim predodžbama o Bogu. 

Isus je jednoj Samarijanki rekao: Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 

Klanjati se u istini znači klanjati se Bogu kakav nam se doista objavio u Bibliji. 

Bog je zadovoljan kad je klanjanje pravo.

      Bogu ugodno klanjanje vrlo je osjećajno, ali u njemu osim srca treba sudjelovati i razum. Nije važno samo izgovarati prave riječi; moramo i misliti ono što govorimo. 

Naši osjećaji moraju biti iskreni jer Bog želi našu iskrenu, pravu ljubav. 

Ali, sama iskrenost nije dovoljna. Potrebni su i duh i istina. 

Najbolji stil slavljenja je onaj koji najprirodnije prikazuje našu ljubav prema Bogu. Dakle, nema univerzalnog pristupa klanjanju i prijateljstvu s Bogom. Jedno je sigurno: Boga nećemo proslaviti trudeći se biti osoba za kakvu nas On nije namijenio.

Bog je zadovoljan promišljenim klanjanjem.

      Ne razmišljamo li tijekom klanjanja o samom činu klanjanja i svemu s čime je to povezano, naše je klanjanje besmisleno. Kao što je već rečeno, u klanjanju mora sudjelovati i naš um. 

Kada slavimo Boga, budimo konkretni. Nema smisla stalno ponavljati riječi slave. Zašto ne bismo za promjenu rekli Bogu zašto ga slavimo? 

Bog je zadovoljan praktičnim klanjanjem.

      Bog želi naše tijelo. Zašto? Zato što bez tijela ništa ne možemo učiniti na ovom planetu. Dok smo na zemlji, Bog kaže: Dajte mi sve ono što imate! Bog samo praktično razmišlja.

Bog od nas zahtjeva žrtvu. Želi da budemo, kako Rick kaže, živa žrtva. 

Danas su Bogu ugodne različite žrtve i klanjanja: zahvaljivanje, slavljenje, poniznost, kajanje, molitva, služenje drugima itd.

Ali, pravo klanjanje ima svoju cijenu. Ako se želimo klanjati, moramo se odreći toga da budemo usredotočeni na sebe. Ne možemo istodobno izdizati Boga i sebe. 

Kada je Isus rekao da Boga volimo svom snagom, istaknuo je da su za klanjanje potrebni trud i snaga. Nije uvijek prikladno i ugodno. Ali, slavimo li Boga i onda kad za to nismo raspoloženi, ustanemo li iz kreveta proslavljati ga i onda kad smo umorni, ili pomognemo li drugima i onda kad smo iscrpljeni, prinosimo Bogu žrtvu slavljenja. To Bog voli. 

Najvažniji je samo stav našeg srca.